i bez tijela tijela vezanog za zemlju hraniteljku
kašljući i pljujući u bolesno jutro
ono viri kroz prozor ti sjediš u fotelji ispružene ruke
ponižen srodstvom ženskog pola male doze afrodizijaka
nijanse u napadima na logiku i teoriju o svemu

mrtav muzej tako se zove ovaj grad

i zna kako se pije voda i kako se briše dupe
i nijedan čovjek neće uspjeti da zauzme njegov parazitski položaj
iako su građani dobro prilagođeni i spremni za saradnju
pošteni puni razumijevanja što su iz grada uklonjene sve klupe isključene fontane
što je drveće mrtvo što je cvijeće mrtvo ekranizovano
televizijskim antenama do besmislenog neba do bijelog usijanja na horizontu
čijim se beskrajem protežu redovi golih idiota sklupčanih starih kostiju govana i zarđalog gvožđa
koje kradu djeca i lože vatru i dišu duboku propast punim plućima
sa svježim alveolama i eksperimentalnom shizofrenijom u najavi

mrtav muzej tako se zove ovaj grad

balkanska sablast se savija oko nas kao nijedna sablast na svijetu
gora nego ona u Andima sa proređenim vazduhom - smrt u grlu
gora nego ona u gradovima pored rijeke u Ekvatoru
malarično-sivim kao droga kao puške koje se kroz grlo pune
savija se oko nas kao nijedna sablast na svijetu

mrtav muzej tako se zove ovaj grad gdje te niko ne gleda u oči i groblje je usred grada
i ne znaš šta da radiš popodne

i torbare se snovi u kućama zaštićenim od života
i samo mladi ponešto unose oni
ne ostaju dugo mladi jer sanjaju trupla čempresa
pored jezera duginih boja močvara i đubrišta
aligatori međ razbijenim flašama i limenkama povraćaju sirup i gmižu gmižu dalje
u prinudnu psihoanalizu slobodnih asocijacija od jednog časa
ali vrijeme nije od bitnog značaja to je stari štos

mrtav muzej tako se zove ovaj grad

i nemoj bježati do najbliže granice jer sigurno će te upucati
maziće te skalpelima u operacionoj sali bićes opet živ opet u pravu
receptura vlasti neće ti dati da zaboraviš svoje slavno majmunsko porijeklo
i onda se suočavaj s posljedicama posumnjaj u svoju diplomu jer poznaješ medicinu bolje nego oni
i imas jak osjećaj odgovornosti i ljekarska praksa ti je u krvi a ne znaš šta da radiš popodne
a volio bi da posjetiš Boliviju prije nego je useru pismenošću reklamama i televizijom

mrtav muzej tako se zove ovaj grad i ne prihvata odbacivanje suštinskih načela
vjerski fanatici se voze helikopterima i propagiraju besmislene poruke uklesane u kamenu
pjevaju ih horovi dječaka u crkvama gdje duhovni kanibalizam otkida uši i noseve i nosi ih na lancu oko vrata sveti otac dok te savjetuje da si božiji Sin i da treba da odeš iz ovog područja
nudi ti vještačko disanje i zagarantovanu diskreciju

mrtav muzej tako se zove ovaj grad i iz njega nećeš otići
mrtav muzej tako se zove ovaj grad
                                    a ima i drugih načina da se o njemu govori

ali treba se uzdržavati jer smo naučeni da nasumice ćutimo
nismo mašine za mišljenje to je stari štos ne volimo nametljivost klanjamo se
metodama mučenja slavimo mobilisani otpor pismeno obrazloženje
za osjećaj bespomoćnosti i zahvalnosti tako da ne stavljamo rezu na svoja vrata
jer niko neće doći da traži stvari i nećemo biti podvrgavani
ponižavajućem pretresu ličnosti pa se valja
uzdržavati jer smo naučeni da nasumice ćutimo jer nas nisu
strpali u ludačku košulju disciplinskim postupkom koji je
preselio latentog homoseksualca od majčinske suknje na osuđenički falus

to je stari štos introspektivna metoda koristi od mučenja
bestjelesna bezosjećajna potreba vremenom te istroši
i onda nema nazad u matericu i masturbaciju seksualnog ponižavanja
gojaznih moćnika čiju djecu konformistički vaspitava prozaična staza matrijarhata
tako se ostaje gologuz sa jakim osjećajem odgovornosti i spremnosti da smjesta
prihvatiš novi zadatak na pozornici neviđenih užasa iako te sveti otac savjetuje da odeš iz ovog područja i da si božji Sin dok ti nudi vještačko disanje i zagarantovanu diskreciju

mrtav muzej tako se zove ovaj grad i iz njega nećes otići dok bataljon
goropadnih kurvara avangardno krstari ulicama hotelskim školskim
                                                                                                                      hodnicima
tražeći žrtve za najneobičnije pražnjenje harakiri noževima i uvježbanim striptizom
sa ožiljcima i oteklim preponama ali ovo su moderna vremena sa plavookim crncima
koji su skloni bolestima in medico isto koliko i ti pa se prepustiš zaraženim partnerima
jer tako treba i nema drugog svijeta niti hirurškog ekvivalenta već si zaražen
nailaziš na iskrenost i pomoć od pripravnice za šalterom bolnice koja te moli da se ne uzbuđujes dok obećava čelicna pluća vještačke bubrege i kres varijantu ako samo sačekaš dok dođe red na tebe

jer se gospođa probudila rano da se dotjera kako bi umrla tačno kako je isplanirala
pošto je sin neočekivano nazebao radeći a treba ugrabiti grobno mjesto
jer ovo su moderna vremena

*Damjan Pejanović, 23 godine. Trenutno studira na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, na Odsjeku za pozorišnu režiju. Ovih dana je aktuelna njegova prva profesionalna predstava “Danzen” Bertolta Brehta. U međuvremenu je pisac, prevodilac i pjesnik i tu ne završavaju njegova interesovanja.