Gradom će prošetati i žive statue ujedinjavanjem dvije grupe izvođača, Master'N'Margarita i Inex Cirkus Teatar, a posebno interesovanje vlada za predstavu „Kiss“ pozorišne trupe Alice in Wonderband, koja ove godine proslavlja svoju dvadesetu godišnjicu postojanja. Njihov osnovni instrument je tijelo u svoj svojoj svemoći da udovolji emocijama koje iznutra idu ka spolja i susrijeću se s refleksijama publike.

Zadovoljstvo ovoj redakciji će biti muzički dio programa, svi svirači ovog festivala. Neki će ponovo zauzeti improvizovanu scenu na toplom asfaltu željnom dobrog zvuka, kao što je cover bend More, majstori za podizanje atmosferskih isparenja.

Najprije domaćini Willie and the Groundskeepers, nosioci irske kulture u Crnoj Gori, reklo bi se, jer nije tu samo muzika u pitanju, već i jezik i osjećaj za pravdu i osjećajnost jednog naroda koji prvo srcem, pa onda pesnicama ide nasuprot svijetu. Ako je suditi po uobičajenoj predstavi o Ircima, naravno. Dio tog borbenog sentimentalizma će i na ovom festivalu biti podijeljen s publikom, jer ova skupina rijetko nastupa, pa što od onoga što pamtimo, a što od želje, ovom se nastupu radujemo bez imalo sumnje da će nas preporoditi na najbolji mogući način.

Ambijentalistika i indijska tradicija na duboko emocionalnoj podlozi s elementima elektronike i primarnih zvukova, to je bazična varijanta onoga što predstavlja indijski Tapi Project. Izuzetna vokalno muzička slivanja niz posljednje stanice ljudske osjećajnosti će biti kao karta u jednom pravcu do izvorišta nepoznate zemlje, koja će u trenutku, u svom zvučnom sloju, postati dom za ono što nismo ni znali da može da nas rastavi na komade.

Federico Beri, italijanski muzičar, pred ovaj je nastup jednu tradicionalnu partizansku italijansku pjesmu posvetio Ljubu Čupiću i sve nas je u trenutku kupio svojim entuzijazmom. „Majko, ne moraš plakati zbog moje sudbine“, to su stihovi u kojima je ovjenčano čovjekoljublje nevjerovatnih razmjera, ono koje je svojstveno samo posebnima, onima koji će bez problema kolektivno staviti ispred individualnog. Njegova interpretacija, koja u sebi kombinuje svečano i duboko emotivno, je samo razlog više da s njim pustimo junačku suzu na glavnom gradskom Trgu u Nikšiću. Kakav je njegov repertoar mimo ove himnične posvete, neka to bude za pojedine i iznenađenje. Radi se o svestranom muzičaru, multiinstrumentalisti, klasičaru u osnovi i zabavljaču po svim ostalim osnovama životne poetike.

Konačno nam i Astor Lajka dolazi u Nikšić. Pobjednik mnogih kantautorskih festivala, odmjereni buntovnik s gitarom, odmjeren u smislu da kritiku kompletnog društvenog poretka zadržava unutar svojih pjesama, ali slike niže kroz prepoznatljive metafore („Carevo novo odelo“, recimo, koje puca od opštih mjesta) da bi njegova poruka dosegla ciljanu publiku. Istina je, naravno, da oni koji razumiju nikad nisu čekali Lajku, a oni koji ne razumiju, nikada i neće, ali to nije razlog da ovaj muzičar ne ostavi pečat našeg vremena za neko novo izopačeno društvo. Astor Lajka je glasan, kao polutipični Balkanac koji ima zadebljalu kožu, ali u svakom trenutku može izvuči srce i staviti ga na tanjir, pa podijeliti s prijateljem. Njegova ritmička igra, koja podsjeća na konstantno hvatanje daha, kao da nas pušta da krenemo iz pjesme, da bi nas svom snagom povuklo nazad. Zna biti iznimno nježan, ali nikad ispod glasa, a opet, onda kad je ljut, lakše se povezuje s publikom, jer ljutih je, da se ne lažemo, mnogo više. Nakon zajedničkog nastupa na turneji po Španiji dobili smo jasnu sliku koliko je dobra njegova interakcija s Anamarijom Tumbas, Anne Marie iz benda Wooden Ambulance, čija je solo varijanta počiva na nademotivnom, mračnom zvuku, a u isto vrijeme njen glas može da bude i slatkasto zvonka uspavanka, i bolno razarajuća simulacija potpunog čemera. Da li će, kao onda u Španiji, dio nastupa biti zajednički, to ćemo ostaviti sebi kao zagonetku, za sada je dovoljno znati da će subota u Njegoševoj biti najzagrijanija tačka za ljubitelje nezavisne muzičke scene i ljubitelje trotoarske muzike.

Dostavljamo vam i kompletan raspored izvođača na naslovnoj slici, a ono što niko ne smije zaboraviti da poenese sa sobom je dobra volja. Na dobrom raspoloženju će poraditi svi učesnici festivala koji budi gradsko jezgro na način na koji to niti jedna manifestacija ne uspijeva.