U nedjelju, na Božić, Džordž Majkl je preminuo u 54. godini. Ni tog dana nije se mogao odbraniti od lešinara. Objavu na najpoznatijim muzičkim portalima, poput NME ili Pitchfork, pratilo je istovjetno graktanje vrana: ,,AIDS, AIDS“. A onda ga je, u samo nekoliko minuta, nadjačala muzika. Ima li išta dirljivije od ,,Last Christmas“ objavljene i na potpuno neočekivanim adresama, poput ultraortodoksnog religijskog portala pouke.org?

Sa ,,Last Christmas“, tog decembra 1984. godine, Džordž se rađao, a još tada umirao je Jorgos Kirjakos Panajotu. Imao je 21. godinu i polako se oslobađao od sramote i osjećaja krivice.

- Dok sam mislio da sam biseksualac, sve je bilo dobro. Onda sam se zaljubio prvi put u muškarca i nijesam znao kako da se nosim sa tim. Nije mi bio bitan svijet, nego samo stid pred majkom – govorio je, tek decenijama kasnije, Džordž Majkl, o onome što se godinama spekulisalo.

Tvrda koža stida se polako ljuštila, a okovi predrasuda raskidali albumom ,,Make It Big“ iz 1984. godine, koji je Džordž potpisao u duetu sa Endruom Ridžlijem, u grupi Wham. Pa, kakvi su to hitovi bili: ,,Freedom“, ,,Careless Whisper“ i ,,Wake Me Up Before You Go-Go“! Sva tri singla, plus album, prvoplasirani na listama prodaja i kritičara sa obje strane Atlantika!

Džordž se više nije osvrtao, kada je raširio krila i oslobodio se stega stidljivog Jorgosa, djeteta grčkih imigranata iz Londona. Njegova karijera je dosegla dva vrhunca: pored ,,Make It Big“ solo-trijumf je dočekao albumom ,,Faith“ iz 1987. godine. Samo zacementirao status najveće britanske pop-zvijezde.

Šta ga je istinski činilo velikim i posebnim? Za razliku od Morisija, čije se himne malih, neshvaćenih i drugačijih nijesu mogle osloboditi krivice, Džordž je šljaštio raskošom, inatom, radošću. Nije više imao čega da se stidi, bio je svoj i buntovan više nego u popularnoj muzici tih godina. I bilo ga je lako razumjeti. Zato su ga voljeli milioni.

Vrane su samo pratile haos privatnog života. Od 1991. godine, kada mu je preminula majka, a od AIDS-a umro dugogodišnji partner, Džordžov život, ali i muzika, naličili su na groteskno lice ispeglano botoksom. Nikad se nije oporavio.

Jedan od posljednjih intervjua Guardianu, iz 2008. godine, bio je posebno dirljiv. Da je priželjkivao duboku starost, svjedoči odgovor da je poželio da ga u filmu tumači Pol Njumen. Kazao je da će jedini životnim promašajem smatrati ako prestane da stvara muziku, a kao neprežaljenu želju nastup sa Pink Flojdom... Jer znate, on je volio i stvarao ozbiljnu muziku.

Džordž Majkl je bio svjestan da živi u svijetu u kojem će ga poštovati i prihvatiti tek onda kad ode. I nije mu smetalo. Na kraju je našao i savršen način da svoj posljednji Božić svijetu učini posebnim.