Neka nedeljna, nesinematična jutra ištu orkestrirane pop pjesme čiji žanrovski sinemaskop u sebi sažima široke predjele, u ovom slučaju američke prerije, budeći nas poletno i postepeno dovodeći u stanje povišene emocije. Drugi Springstinov singl sa albuma “Western Stars” koji će, kako je krenulo, zaista biti nešto posebno, upravo takva je pjesma, raskošne Džimi Veb imaginacije i Brusove potpuno neočekivane Roj Orbison interpretacije. Brojne su asocijacije: u refrenu, vjerovali ili ne, Gazdin glas potpisniku ovih redova zaliči na Eni Lenoks (sic!), a proširen vokalni i emocionalni registar podržan bogatom, ali ne pompeznom orkestracijom, kao i čarobnim ženskim vokalima, vodi do emotivne kulminacije u refrenu kakvu Brus nikada nije imao. Ne na ovaj način, daleko od toga da mnoge njegove pjesme nisu dirljive… U tom smislu “There Goes My Miracle” hrabar je iskorak jednog od omiljenih američkih trubadura, ogromno iznenađenje za “okorjele” fanove, a dašak, bolje reći povjetarac dobrodošle promjene u poetici autora koji se tokom svih ovih godina rijetko mijenjao. A u dubini duše to je taj isti, “dobri, stari” Brus, u pitanju su samo formalne, stilske inovacije.