Nakon „Real Love Baby“, jednostavne i lijepe ljubavne, te Heideckerove „Trump's Private Pilot“, gdje je odlučio da iskaže svoj stav povodom američke predsjedničke kampanje, vraća se na ovu angažovanu stranu autorskim uratkom, nekom prvom verzijom (ovo je utisak potpisnika ovih redova, a ne zvanična objava autora pjesme) klavirske balade“Holy Hell“ koja u sebi nosi i molitvu i himnu i osudu i savjet.
On (lirski subjekat) je na mjestu s kog budućnost ne izgleda dobro, iako su mu prohtjevi minimalni, jedan dobar životni vijek i to je to. Ogorčen je na one koji kroje sudbinu naroda, naziva ih perverznjacima koji se nadmeću u retorici, a čija će (ne)djela uticati samo na one koji su mogli da biraju. Njima se i obraća, ljudima koji imaju izbor, i na kraju ova pjesma isijava neočekivani optimizam, i uz smirenost koja više liči na Josh Tillman fazu nego na Father John ekscentričnost, djeluje zaista svemoćno.
