Ovdje dominira gitara koja simulira laganu vožnju kroz grad; prepušta se i pati na isti način na koji bi se radovala. Ta stabilnost pulsa i u vokalnom i u instrumentalnom daje osjećaj bezopasnog, umjerenog, a istovremeno divnog talasa koji će samo proći i nikada se neće vratiti, već će ostati zarobljen u sjećanju aktera, kao i užina u aluminijskoj foliji, jogurt u čaši, poljubac reda radi i sve druge sitnice koje su u jednom trenutku značile više od života.

To što neće biti ljetnji hit, ne znači da neće bio dio ljeta i onoga što mu prethodi. Jer u ovoj pjesmi dominira svakodnevnica, neko sasvim uobičajeno lelujanje uhvaćeno na svakom od svojih vrhunaca. U pjesmi je toplo, a „oko pjesme“ onda postane još toplije.