Od ove godine na etabliranoj etiketi 4AD, TORRES ponavlja uspješnu saradnju sa producentom Robom Ellisom, koji je producirao i PJ Harvey kada je počinjala. Pomenuta heroina, zatim St. Vincent koju vrlo često priznaje kao inspiraciju, ali i Nirvana odnosno njen nesrećni frontmen – što se konkretno očitovalo na prethodnom albumu “Sprinter”- neki su od direktnih muzičkih uticaja, ali čim čujete kako ova djevojka tretira gitaru jasno je da je riječ o veoma posebnoj,  harizmatičnoj, u međuvremenu sasvim stasaloj singer-songwriterki, te inteligentnoj instrumentalistkinji od koje se može puno toga očekivati.

TORRES se ne libi iskazivanja najličnijih emocija, kako na prošlom albumu tako i u obje nove pjesme gdje zvuči kao da se povjerava slušaocima: “Skim” pjeva iz perspektive ženskog subjekta koji ne može da shvati, niti prihvati, preljubu djevojke koja je to učinila sa muškarcem, dok je “Three Futures” (najnoviji singl koji dijeli ime budućeg albuma), pjesma navlažena erotikom i gotovo opipljivom seksualnom čežnjom one koja ja ostavila partnera, najvjerovatnije partnerku. Na to upućuju lezbijski motivi u spotovima koje je režirala Ashley Connor u skoro identičnoj scenografiji, a ne zna koji je čudnovatiji, i, na vrlo promišljen način, provokativniji. Vrhunac je početak cunilingusa u završnici najsvježijeg video rada, u sceni u kojoj TORRES glumi tri dijametralne uloge, tri lika bez dodirnih tačaka - osim ako to nije momenat kolizicije potisnutih i proživljenih (seksualnih) želja.

Uživo, u ulozi pjevačice podjednako je uvjerljiva kao i u koži funkcionalne gitaristkinje koja samo kad treba daje sebi oduška, u kratkim, sočnim solažama - realizatorka TORRES i kompozitorka TORRES savršeno se dopunjuju. Sačekajmo još malo sa ocjenom, ali nije da žurimo ni sada sa procjenom da novi album donosi stvaralačku snažnost, dodatnu izražajnost, kao i naročitu, naglašeno žensku vizuru, te ga ne možemo zanemariti kada budemo sabirali utiske o (indie) muzici u 2017. godini.