Na teracu na Ribnicu
Nedjelja ponoć, književno veče
Troje pjesnika: dva momka
(Jedan fem) i jedna đevojka
Kao ona trojična vojska
U vavilonsku peć
(Sedrah, Misah,
Avdenago)
Kazuje o subverziji
Političnosti u poeziji
I radničkoj klasi
Ljudima koji sjutra
Ne moraju od jutra
Do mraka da rmbače
(Blagoslovite, nošti i dnije, svjet i tma)
Neka lažna produžena
Mladost, razvodnjena
Kao pivo koje mlače
Kao oblaci koji se kupe
(Blagoslovite, molnija i oblaci)
Šareni lampioni
Kao loza s pritke pupe
I podno kao svici
U mraku se cigarete roje
Sve neki NVO-ovci i pisci
Slobodni umjetnici i glumci
Između službenih dramaturga
I poneki službenik boem
Kao neka žurka
(Blagoslovite, zvjezdi nebesnija)
Butch cura na bedem
Sjedi s fake pomnjom
Kaže pjesnik muževno fem
„Hoću da uličnim žargonom
Iskažem revoluciju i marksizam“
Sredovječni pisac trešten
Iz mraka dobacuje prostački
Smijeh građanski uvlakački
Iz buržujske kurtoazije
Kao, da je manja neprijatnost
A samo je neprijatnije
Kažem Mileni „Jedini feminizam
Je feminiziranost
Jedini otpor
Protiv buržoazije“
Ona se smije
Kaže „Ovo će kiša“
(Blagoslovite, oganj i var)
Sa strane dvorišta
Ministar iz ormara
I rediteljka poput ormara
Sred svog udvorištva
Galame i ne haju
Kao se zabavljaju
A vidiš da je smor
I ne bi prišao nikad
„Sav ti je ovaj zbor
Konačni proizvod
Svjetskog kapitalizma
Svrha i cilj i uzrok
Ovaj fake, nemar i umor
Ova staračka pizma“
Mlatim (ne baš tim riječima)
Smije se, „Stvarno će kiša”
(Blagoslovite, dažd i rosa)
Niko ne sluša ništa
Ni ona više nije sasvim mlada
Ali ima kožu i put i vrat
Oči i trepavice i stas
(I kosu od svile)
Kao u Botticelli Sandra
Gospa i heruvimi i vile
Kao nešto što neće proći
I ima dah poput tamjana
Od piva i industrijskog duvana
Miris podgoričke noći
Kaže „Pada kiša, ajmo kući“
(Blagoslovite, nebesa, i previše nebes vodi vsja)
Svjetla blijeda i drveće koje se svlači
Besramno ko gospoče u blud
„Na albanski kiša znači
Crkva“, mlatim tako usput
Idemo kroz lišće i kapljice
Kao da ne znam te ulice
I kao da ne znam kud
Nismo ni pjani, nego nezvani
Padaju filmovi davni
I svakakve nam lijepe stvari nâm
Smijeh i kiša i vjetrić hladni
I hvata je san
(Blagoslovite, vsi dusi, stud i znoj, led i mraz)
„Ustajem u osam"
„Ciao“ i „zdra’o“ i opraštamo se na ulaz
Ima momka
Ja ni đevojku ni momka
I mače mi je crklo
Imam samo tebe, Crkvo
I tebe, Hriste
I ove kapi kiše
Na pećnicu u srcu
Ali evo na tren, na tren
I ja sam blagosloven
- Vuk Uskoković (29), asistent na UDG-ju, bavi se Tukididom, ranomodernom Crnom Gorom i istorijom skoro svega. Po zanimanju politikolog. Ovo mu je prvo objavljivanje.
