Mik ne samo da pjeva, kao dasa u najboljim godinama, već svira i gitaru i usnu harmoniku (majstorski), Kit i Ron svaki svoju gitaru, Čarli je naravno za bubnjevima, a Deril (Džons - praktično član The Rolling Stones već više decenija kome to do danas nismo priznali) svira bas kako on to umije. Met Kliford je bio zadužen za duvače i klavijature...

Ima tu i rokenrola i seksipila (pod stare dana), i sasvim dovoljno elana, i vrsnih a kratkih solo dionica, produkcija je na zavidnom nivou, a u određenom strateškom momentu i rege/dab primjesa. Iznenađenje je zezanje sa autotjunom, ako se ne varamo prvi put u njihovom slučaju. Vidjećemo da li će biti još iznenađenja na albumu čiji  datum izlaska nije još potvrđen.

Dok čekamo da izađemo iz kolektivnog karantina jasno je da će ovo biti još jedan hit neuništivog benda, bez obzira na sve moguće zamjerke.