Seine, bend iz Varaždina, ovih dana promoviše treći singl sa albuma „Sno sna“.
Lirska osnova pjesme „Ko“ počiva na frustraciji i, bez obzira na pokušaj da se unutar radnje ovaj problem riješi opojnim sredstvima i masturbacijom, ta izgubljenost i mamurluk ne jenjavaju do kraja. S hronotopom koji se svodi na „sad“ i „u glavi“, bez obzira na to gdje je smješteno tijelo lirkog junaka, ova pjesma je potpuno meditativna, ali cilj nije smirenje, već traženje nečeg što će pokrenuti, želja za burnom reakcijom. U pjevanju se sudaraju očaj i narastajući bijes, a dominantni ritam iritacije i dosade se poslije drugog refrena presijeca nervoznom gitarskom simulacijom svađe sa sobom, da bi finale bilo zatišje, kao san koji je pobijedio stvarnost. Radnja pjesme ne traje mnogo duže nego sama pjesma, a moglo bi se produžiti i na dane, pa i mjesece, i taj sloj tumačenja je čini još impresivnijom.
Pjesmu prati i zanimljiv spot u čijem je središtu akterka koja jaše, pretpostavimo na drvenom konjiću i kreće s e u ritmu one iste gorepomenute frustracije, i sve je, s tim slikama koje se povremeno mute, u skladu sa sadržajem misli pripovjedača.
Jednostavno je opet postalo komplikovano i otvorenost interpretacije se opet pokazala kao izazov da pjesma nastavi da živi i nakon slušanja.
John Moreland – It Don't Suit Me (Like Before)
Jedan od „najtužnijih“ predstavnika americane, John Moreland, nakon zaista nadmoćnog albuma „High On Tulsa Heat“ vraća se sa četvrtim studijskim izdanjem. Album „Big Bad Luv“ je najavljan za 5. maj, a prvi singl „It Don't Suit Me (Like Before)“ je već vani.
Zvati ga „najtužnijim“ nije uopšte subjektivna odrednica, budući da i sam ne krije svoju namjeru da pogađa gdje drugi nisu. U novom singlu se nazire pokušaj da se pokrene s tačke usamljenosti i ta bendovska verzija ga čini razigranijim, i manje očajnim. Progovara glasom osobe koja zna šta želi, i bori se za sebe, nije sam svoj predmet žaljenja, i cijela se poetika u samo jednoj pjesmi preselila na stranu samoizlječenja. U kom će pravcu ići ostatak albuma, biće poznato uskoro, iako ni sam Moreland ne najavljuje neka velika odstupanja u izrazu.
The New Pornographers – This Is The World Of The Theatre
Drugi singl s albuma „Whiteout Condition“ kanadskog indie benda The New Pornographers prosto isijava prepoznatljivost. „This Is The World Of The Theatre“ je klasična mješavina power popa i psihodelije u kojoj dominira izuzetno ljepljiv i razdragan glas Neko Case. Zvuk je prečišćeniji, refren je zarazan, isto kao i prelazi u kojima dominira višeglasje, a produženi suglasnik nalik uzdahu vuče pomalo na početak osamdesetih.
At The Drive In – Incurably Inoccent
Velikani hard rocka At The Drive In najavljuju prvi album poslije sedamnaest godina diskografske pauze i to izuzetno snažnim muzičkim singlom „Incurably Innocent“. Već je u decembru počelo podizanje tenzija oko ovog izdanja i čini se da, bar instrumentalno, ovaj bend još uvijek dobro funkcioniše iznutra, iako ih je napustio jedan od osnivača, Jim Ward.
„Incurably Inoccent“ je podrška žrtvama seksualnog nasilja koje konačno imaju priliku da otključaju bolne trenutke svog sjećanja i progovore protiv svojih nasilnika. Bez previše zbunjujućih metafora, uz pažljivo „sjeckana“ gitarska sučeljavanja, te dominantnom ritam mašinom, ova pjesma se lako urezuje u krvotok. Sve zvuči kao nekada, osim što je vokal malo prečišćeniji.
Datum objavljivanja albuma „in·ter a·li·a”je 5. maj.
