Taron Egerton, poznat iz Kingsman serijala, blista u žutom šljokičastom žaketu i šarenim naočarima, u liku famoznog Eltona Džona s početka sedme dekade XX vijeka, u vrijeme njegovog vrtoglavog uspona do statusa jedne od vodećih muzičkih ikona Ostrva i ostatka svijeta.
Ima tome duže od dvije i po decenije kako nas je Džon Kristofer Rajli navikao da svaka, pa i minijaturna uloga na filmu ima značaja, pa čak i ako slučajno nema (u rijetkim slučajevima) on će je podjednako kvalitetno, a najčešće ništa manje nego briljantno odglumiti. To je važilo za filmove Pola Tomasa Andersona, sa kojim je ostvario posebno uspješnu saradnju i imresivne role u filmovima “Teška osmica”,”Noći bugija” i “Magnolija”, kojima se i etablirao kao glumačka veličina bez obzira što nije igrao glavne likove, a isto važi i danas kada ga gledamo rame uz rame sa Hoakinom Finiksom u aktuelnom vesternu Žaka Odijara “Braća Sisters”, kao već afirmiranog i pouzdanog glumca prve kategorije koji igra jednog od dvojice protagonista.
Lana del Rej je za sam kraj ljeta tempirala objavljivanje novog, intrigirajućeg singla i pratećeg spota “Venice Bitch” u kome kaže "And as the summer fades away, nothing gold can stay"… Ipak, posle ovog ljeta ostaće kao i svake godine naramak uspomena, situacija i stanja koja ćemo pamtiti, pa tako i neke pjesme; njih ćemo možda vezivati uz ljeto koje odlazi, ili će nas na njega samo asocirati neki od spotova koje smo izdvojili, pažljivo probirajući nepreglednu, a najvećim dijelom neuglednu ili nepamtljivu video produkciju počev od 21. juna do 23. septembra.
Kratki film o suočavanju s demonskim licem svakodnevnice u koju tonemo zaboravljajući ko smo i odakle smo došli, suočavanje s nepoznatim odrazom u staklu i ogledalu, potpuna destrukcija čovjeka unutar zatvorenih zidova rutine, sve su to pojave koje nam je nametnulo društvo neosjetljivo na sve osim na sopstvene potrebe, društvo koje ne pita mnogo od trenutka kad mu se priklonimo. U takvim okolnostima rijetko ko u sebi ima snage da najprije spozna, a zatim i uradi nešto po pitanju vraćanja sopstvenog identiteta.
Iscrpljen gradski čovjek, progutan od svakodnevnice, loše plaćen, umoran od samog sebe, a još više od drugih, taj čovjek je metafora našeg danas i i on pleše jedino dok hoda trotoarom nihilističkih žrtava. Njemu nije potrebna pomoć, njemu je potreban prostor da samog sebe pobijedi. Ne pojavljuje se takav lik prvi put u nekoj od pjesama benda ESC Life, on je skriveni heroj iz ulice drugačijih, on je mladić koji je odbio da odraste i djevojka koja ne želi da pleše, bukvalno svi likovi čija je posebnost u tome što ne vrište svoje potrebe, već prolaze tiho pored nas, ili žive jednako diskretno u nama samima. Ako je u opisu kolektiva dominantan život kao cilj, uz obezvoljenog pojedinca uglavnom govorimo o preživljavanju.
Pored filmskih projekcija i koncerata, koje je prošle noći pratila brojna publika na sceni između crkava, večeras će biti održana muzička radionica Nine Romić, iskusne kantautorke iz Zagreba, koja će nastupiti tokom noći sa svojim bendom, kao glavna zvijezda drugog dana festivala. Gošća filmskog segmenta je Maša Šarović, autorka nagrađivanog filma “Poslednji dani leta”. U slučaju kiše, filmski dio programa biće izmješten u budvansku Modernu galeriju. Radionica Nine Romić počinje u 17:30, na trgu koji se nalazi ispred kuće u kojoj vježbaju članovi Gradske muzike (pored Irskog paba), u Starom gradu, a poznata muzičarka govoriće o počecima svoje karijere i položaju žene na nezavisnoj muzičkoj sceni.
