Napisah navijačkih, i tu se radi o kompletnom utisku da ovaj bend navija za novu snagu, novi dan, čovjeka i promjene. Njihova se idealistička poetika godinama nije mijenjala: problemi malog čovjeka, borba protiv dosade, sistema, vlasti, traženje pravde, ali one kojoj je mjera ljudskost prije svega, a ne iskalkulisana norma pisana od strane plaćenih „pravednika“ i pravnika. I ta prepoznatljivost koja se ogleda u zvučnim refrenima koji uključuju cijeli bend i goste ponekad, taj ritam koji se lako uhvati i uvijek traži podignutu pesnicu i podiže volju i svijest, i gitara koja se bori da dođe do svoje „riječi“ i uvijek zvuči pobjednički zadovoljno, sve je to svježe, a poznato. I nije bitno da li je ovo sasvim novi album, ili samo produžetak prošlog, bitno je da bend, koji je već autorski sazrio, u istom smislu taj proces nastavlja bez poteškoća.
„True Words“ se nadograđuje na kombinaciju žustrine, prodornosti i efekta gomile u refrenu, samo je na prvoj borbenoj liniji drčnost. Pjevanje na engleskom je nešto kao mala „obaveza“ ovog benda, budući da je interesovanje za njihov rad prešlo granice regiona, pa ovakvi izleti itekako imaju smisla. „Nije kraj“ se iz melanholije rasipa u „jurnjavu“ , što simboliše na neki način i brzinu kojom se krećemo kroz život. Pjesma je podrška istrošenima, poziv da ustanu ponovo, da ne odustaju dok god ima snage u njima. Ista priča, ili pak njen nastavak imamo u pjesmi „Bolji svijet“, samo drugačiji, svečaniji ritam, s voljom i željom, i s lirskim ja koje je poslušalo samo sebe. Ove dvije pjesme je najbolje slušati ovako, jednu za drugom, uvijek i svuda.
Bend zvuči bolje nego ikad, uigranije, emotivnije, potpuno stopljeno i kao da se manje pita, a više zna, tačnije kao da je manje „zašto“, a više „zato“ u njihovom stavu. Dio zasluga za ovako uspješno izdanje se pripisuje i producentu Vladimiru Perišiću iz benda Nagual, koji je majstorski uspio da izbalansira bendovsku prepoznatljivu sirovost sa čistoćom zvuka. Naravno, svoje su u ovaj album unijeli i gosti: Branko Golubović Golub iz Goblina, Marko Vukajlović iz Gomile Nesklada, Simo Bakoč iz benda Mangrov i Bojan Kandić iz benda Off Duty.
Dobro je što se Punkreas oglasio studijski u ovoj kraćoj formi, ako je alternativa bila neka duga diskografska pauza, što u našoj zemlji nije neobično. Ako je ovo suptilna najava onoga što će jednog dana biti album, tim bolje, jer bend je u moćnoj sviračkoj i autorskoj fazi i ovo bi mogle biti godine Punkreasa. Nije da im je konkurencija, čak i izvan granica žanra, velika, ali to ne umanjuje njihovu dominaciju na ovom dijelu Balkana.
Ocjena: 8.4/10
