U osnovi se radi o rok muzici, ali ovdje ipak s dominantnim disko ritmom s odjecima psihodelije koju postižu jednim dijelom klavirskim ugođajem, a s druge nježno-umornim tenorom Kevina Parkera, jedva ih odvajajući razigranim sintovima upravo na onim mjestima gdje se melodičnost utapa u sopstvenu istost. Ima tu i senzualnosti, i otvorenog hvatanja za slamku, postojanu slamku mogućeg (ovo se odnosi na lirski dio), a poseban pečat tom ležernom optimizmu daje kompletna ritam sekcija koja vuče na pokret unutar ohladnjelog tijela. „Patience“ je zvuk iz sedamdesetih godina prošlog vijeka koji je konačno shvatio šta želi da bude danas.

Album „Currents“ je ovom bendu obezbijedio ozbiljne nastupe i punu pažnju najvažnijih muzičkih teoretičara, tako da nema potrebe da očekujemo manje od njihovog četvrtog albuma koji će izaći (nekad) do kraja ove godine.