Pjesma koja je, kako kaže autor, dugo vremena sazrijevala, dakle kvasala, i očito narasla do razine slojevite, himnične numere snažne simbolike. Prvobitno je bila zamišljena kao oda legendarnom bokseru Mati Parlovu, za potrebe pozorišne predstave u produkciji Teatra Ulysses, ali je izrasla u singl u kome se Urban, koji potpisuje i tekst i muziku, bavi drugom temom.
Evo kako je Damir približava slušaocima:„Div je ono veliko, značajno biće koje poznajemo iz priča, a koje samo rijetki susretnu u životu. Također je div i simbol veličine, snage, postojanosti. Za mene osobno div stoji i kao znak skrivene nježnosti, zarobljenosti u veličini, prividne nesalomljivosti, a onda zbog toga često i usamljenosti...”
Zanimljivo je da je skoro u cijelosti snimljena uživo, uz nekoliko manjih naknadnih dosnimavanja. Pjesma karakteristične “urbanosenzibilnosti” bazirana je na zvuku akustične gitare i Damirovog neponovljivog glasa, tačnije emocionalno ekspresivnoj interpretaciji koja nema pandana među muškim vokalima u regiji; nadograđena na više nivoa, naposljetku je ukrašena i divnim gudačima koje je aranžirao Ante Gelo, ugledni majstor svog zanata
