Mark Lanegan neumorno nastavlja da objavljuje - novim singlom najavio je (već) sledeći solo album “Straight Songs Of Sorrow”, ali i memoarsku prozu pod indikativnim naslovom “Sing Backwards And Weep”. Po sopstvenom priznanju, dok je pisao tu svojevrsnu autobiografiju otvorio je Pandorinu kutiju sa duhovima iz burne prošlosti, pa je ponukan teretom emocionalnog bagaža i u procesu pisanja teksta nedosegnutog pročišćenja - napisao pjesme za još jedan solo album. Ovaj put na njemu gostuju Greg Duli, sa kojim je snimio kultni The Gutter Twins LP, legendarni Džon Pol Džons, potom Voren Elis iz benda Bad Seeds, kao i kantautor Ed Harkort kojeg smo nekako izgubili sa radara.
Sudeći po prvoj, magnetski privlačnoj sedmominutnoj numeri, u kojoj je prema sebi samom surovo iskren, ovogodišnji album bi se mogao priključiti našoj listi albuma koje s nestrpljenjem očekujemo (na kojoj se nalazi i prvo solo uradak pomenutog Dulija). To posebno što je isti inspirisan ne toliko događajima i ličnostima, koliko li proživljenim emocijama iz života harizmatičnog autora i izgleda još uvijek prisutnim traumama – da ih uslovno tako nazovemo, budući da uvid u knjigu nismo imali - koje potiču iz formativnih dana sa ulica Vašingtona i Screaming Trees perioda , dakle Osamdesetih, i Devedesetih kada je scena iz Sijetla proživjela vrhunac...
Lanegan ističe da je ponosan na najnovije pjesme odnosno album planiran za početak maja, i te riječi imaju specifičnu težinu, baš kao i najavni singl koji promiče u magnovenju bez obzira na njegovu dužinu, kao kroz gustu izmaglicu katarzičnih ličnih reminiscencija i preispitivanja. Mračno i moćno, ali i melodično, sve sa Markovim opčinjavajućim glasom u koji su se slila silna iskustva, nataložena kao na hrapavu sedimentnu stijenu kojoj se ne zna postanka.
