Da je zvuk opipljiv, mogao bi u slučaju pjesme „Ovo nije kraj“ biti poput pamuka, nježan i mek; s donje strane biti možda ograničen prostorom, ali isparavati. U boji. Psihodelični dream pop ostavlja često taj utisak da melodije mogu promijeniti sastav čestica u vazduhu.
U tematskom smislu, unutar subjekta se razbija iluzija o zajedništvu, pa i ritam, koji na kratko može djelovati kao smirujuć, ipak postaje informacija o nemiru, anksioznosti, iako „nadanje“ po intezitetu nadjačava „kraj“. To samo govori da je snaga uma bar tri koraka ispred realnog stanja stvari. Prijatnost koja zavarava na samom početku pjesme postaje izvor nelagodnosti, a sva informativnost je u instrumentalnom dijelu pjesme.
Luul je na ovim prostorima relativno novo ime iza kog stvara hrvatski autor i izvođač Ivan Lulić, s bendom. Njegove autorske aktivnosti su dokumentovane s dva upečatljiva singla u posljednjih godinu dana; ovo je treći i najava je za EP „Nadam se da ovo nije kraj“ koji će se pojaviti do kraja ovog mjeseca.
