Potpuno svjež dvojac Milutin i Danilo Marjanović, pod imenom Babaduh, silovito nameću ljubiteljima rock muzike svoju prvu pjesmu. Momci iz Svrljiga potpisuju svaki segment pjesme, od ideje do realizacije, i čini se da se dugo radilo na istoj. Pomalo naporano sukcesivno objavljivanje pjesama može da u međuvremenu pali i gasi interesovanje za ovaj bend, a s druge strane su neki izgradili cijelu karijeru na taj način, pa da vidimo šta će se dogoditi.
O pjesmi „Karma“ se već uveliko piše. Od snažnog, a pomalo prigušenog gitarskog uvoda, poput progresivnog kašlja, razvija se neka vrsta agresivne antimeditacije, kombinacija otresite podloge na kojoj se posložila misao o sopstvenom nemiru. Poprilično poznato stanje, ali ima melodično uzdizanje koje će u refrenu spustiti štit u korist razrješenja situacije koje, na kraju, nikome neće donijeti zadovoljstvo, iako lirsko Ja vjeruje da hoće.
U ovoj pjesmi dominira ritam, snažna bubnjarska dirigovanja koja u svih šest i nešto minuta djeluju odlučno i nepokorivo i u sukobu su s pokušajima da se udovolji i bazičnom u čovjeku (potrebi za odlaskom) i želji da ostane. Uvode, gotovo da uznose, a na kraju i iznose gotovog čovjeka, drugačijeg iz ove pjesme.
Babaduh obećava. Već je u najavi i drugi singl, pod nazivom „Apatija“, i samo po naslovima imamo naznake njihove poetike, odnosa prema sebi i svijetu, a šta ćemo od toga dobiti, ostaje da vidimo.
