Na sinoć završenom festivalu u Kanu Zlatnu Palmu dobio je južnokorejski reditelj Bong Džon-ho za film “Parazit”, Antonio Banderas nagrađen je za najbolju mušku a za najbolju žensku ulogu britanska glumica Emili Bičem. Braća Darden osvojila su još jedno priznanje za režiju, u ovom slučaju filma "Mladi Ahmed", i potvrdili status miljenika najprestižnijeg filmskog festivala, dok je novi film Kventina Tarantina, koji je dobio izuzetno visoke ocjene najuglednijih kritičara, ostao bez ijedne nagrade.
Al Paćino u novom trejleru nije zasjenio glavnu zvijezdu – Leo Dikaprio je, sve su šanse, odigrao jednu od najboljih uloga karijere! Pogledajte i poslušajte pažljivo scene u kojima se pojavljuje i biće jasnije kako to možemo pomisliti a da nismo gledali “Bilo jednom u Holivudu”, vjerovatno najočekivaniji film godine. Srećnici upravo u trenutku objavljivanja ovog teksta prisustvuju premijeri u Kanu, tačno 25 godina nakon što je Kventin Tarantino nagrađen Zlatnom palmom za, danas već klasik, “Petparačke priče”. Reditelj i scenarista koji svoj deveti dugometražni i "najličniji film" najavljuje kao odu holivudskoj industriji, sa očiglednim metafilmskim pretenzijama, a što zaključujemo iz prethodnog klipa, pozvao je gledaoce da ne otkrivaju važne momente posle prvog prikazivanja i nakon sutrašnje reprize, kako ne bi pokvarili ugođaj onima koji će film tek vidjeti. A u bioskope stiže krajem jula, za američko tržište, odnosno početkom avgusta u evropska kina.
Garažni rock čija je frenetičnost i užarena (punk) energije zauzdana blues rifovima, kao sa tegovima oko pasa koji ne dozvoljavaju da se rokenrol razulari koliko bi mogao, sva u mrvljenim ritmovima i u njima (o)hlađena kao najstariji viski u ledu - eto to je nova pjesma kojom Straight Mickey and the Boys čiste sve pred sobom. Gitara jauče teški blues, skoro da je možemo vizualizovati (neovisno od spota) kako se izvija iz korijena, stihovi su zapravo parole nalik iskazima Koje ili Kebre, dok način na koji svako svira svoje dionice gotovo neovisno od druga dva člana trija, komeša krv u žilama. Možda je metafora bezobrazna i ne do kraja precizna, ali u novom singlu Strejt Miki zvuči kao vanbračno kopile Jon Spencer Blues Explosion i Discipline Kičme, ako je tako nešto moguće upariti, to jest ostvariti. Da ne bude zabune, tekst pjesme “Snažna volja” jeste konkretan, potreban i probitačan, poruka prodire snažno od pošiljaoca ka slušaocu koji je prima kao hipnotisan.
Kraj maja (od 23. do 26, da budemo precizni) već treći put rezervišemo za Rokumentarne dane u Nikšiću. U fokusu su filmovi o muzici koji slave pokrete, izrazite predstavnike žanrova i kultna mjesta koja su zbog muzike postala slavna, te promo filmovi bendova koji će prenijeti atmosferu koja vlada van otvorene scene. Naravno, tu su i propratni programi: tribine, bazar, koncert, dj setovi i open guitar show, uz brojne nagrade koje je obezbijedio organizator sa prijateljima.
Prva važna novina je (pred)festivalsko emitovanje filmova u Podgorici. Ovo širenje festivala na još jedan grad je nekako se samo nametnulo, dijelom zbog publike koja zaslužuje da uživa u filmovima, a negdje i zbog samih filmova koji će odživjeti jedno emitovanje više. Publika u Podgorici će imati priliku da prisustvuje i promociji novog singla i spota benda Off Duty, i naravno svirci, a nakon toga će i DJ Mirda imati svoj set u MNE pabu.
Paper Animals su mlađani indie rock kvartet iz Beograda, prave melodičnu gitarsku muziku a tekstovi, za koje sami kažu da su melanholični, pisani su i pjevani na engleskom jeziku. Obratili smo pažnju na njihov više nego zanimljiv drugi singl “Division”, prezentovan u novembru prošle godine, a prije toga su objavili pjesmu “Guts and Bones”, sa pratećim video spotom, koja će se takođe naći na debi izdanju sa simpatičnim naslovom - "Rock Paper Scissors" .
2017. je vjerovatno bila najbolja godina za uhvatiti uživo Father Johna. Imao je za sobom „I love you honeybear“, imao je dovoljno bijesa i još uvijek je imao bradu. Nevezano za posljednje, čini se da je na ovom njujorškom koncertu bend (orkestar) nalegao na Tillmanovu emociju taman toliko da se odnos dostojanstvenog i pseudointimnog ne sukobe dok ne nadvlada jedno od to dvoje, a narastajuće orkestracije sarkazma kao posebna umjetnička magla imaju razornu snagu hladnokrvlja, što će ovaj koncert do samog kraja (a traje više od dva sata) pretvoriti u igru približavanja publici tek toliko da se konektuju osnovni paketi uzajamnosti, a zatim i pomalo naglog distanciranja u teatralnoj narcisoidnosti najuzvišenijih trenutaka ovog spektakla.
