Singlovi
“Ptica selica” je sofisticirano aranžirana i odsvirana bossa nova sa potpisom gitarista iz novog talasa hrvatskih (neo)psihodeličnih bendova Pridjevi i NLV, dajući braziliana miris i ukus pjesmi koja nije nekakva vješta(čka) reciklaža egzotičnog paterna iz Južne Amerike već maštovita, posvećenička reinterpretacija muzičkog stila koji je značajno obogatio zvuk modernosti XX vijeka.
Dino Santaleza i Luka Šipetić ostavljaju puno prostora za lepršavu melodiju Lea Beslaća koji briljira na flauti, instrumentu koji su očevi bossanove često koristili, a možda najljepša je klavirska dionica - ako ne suptilna električna gitara u samom finišu. Završni začin je slatkasti vokal Ivane Kujundžić koja pjeva o putovanjima, sve u pitoresknoj produkciji prvog singla novog muzičkog projekta Para Lele koja nas sa lakoćom prenosi preko geografske paralele u samo tri minuta trajanja. Suviše kratko jer je tako slatko, ali zato je (za)vrtimo ispočetka.
Nije prvi put da pjesma postaje prostor. Prostor na kome možemo da budemo ono što želimo, ili ono što autor želi da želimo. Adam Granduciel nam nameće, suptilno i snažno u isto vrijeme, svoje slike, ali do kraja jedanaestominutne meditativne vožnje pod nazivom „Thinking Of A Place“, sve njegovo postane naše.
Da je zvuk opipljiv, mogao bi u slučaju pjesme „Ovo nije kraj“ biti poput pamuka, nježan i mek; s donje strane biti možda ograničen prostorom, ali isparavati. U boji. Psihodelični dream pop ostavlja često taj utisak da melodije mogu promijeniti sastav čestica u vazduhu.
„Pogodi kamo idemo, kad vode nas luđaci, skockani pajaci, sumnjivi tipovi...“ – da li to Nenad Borgudan, glavnokomandujući u oduvijek simpatičnom pop bendu Detour, pjeva i o prilikama u Crnoj Gori, o neprilikama u Srbiji, jednako kao što svoju poetsku žaoku, iznenada isukanu, usmjerava na unutrašnje stvari Republike Hrvatske kada kaže „fućka mi se za sve profitere, plagijatore, ogrnute u zastave“? A „...svete krave debele od ratova, protestiram jer glupost je ko ljubav, neuništiva“, pa zar to nije stanje svijesti koje bi se dalo globalno primijeniti/promijeniti, zar se ne odnosi na raspored snaga pomahnitalih duhova, silnih sukobljenih interesa, neskrivene borbe koje ne prestaju, za (pre)vlast, kapital i (nad)moć. Možemo li se prizvati pameti i izabrati zdravorazumski, da ne bismo, hm, najebali??
