Singlovi
Svijet mora da je doista u qurcu kad je Mik Džeger osjetio iskrenu potrebu da izrazi sopstveno nezadovoljstvo, a prije svega zabrinutost, trenutnim, kako kaže "konfuznim" socio-političkim trenutkom i to ne samo u jednoj pjesmi nego u čak dva singla. Pjesme nisu povezane sa eventualnim solo albumom, barem ne još uvijek, nego je slavni roker prosto poželio da ‘England Lost’ i ‘Gotta Get a Grip’ budu objavljene čim prije, kako ne bi izgubile na aktuelnosti.
Lykke Li je već godinama pjevala na koncertima, a kako svjedoči instagram i u “krugu porodice”, ali sve do ovog ljeta nije bilo njene zvanične verzije “Unchained Melody”. Sada je konačno snimila u studiju, i to je dirljiva interpretacija pjesme koju je proslavio pjevač Bobby Hatfield , svojim bez sumnje neponovljivim izvođenjem, dok je bio polovina The Righteous Brothers a i kasnije kao solo izvođač.
Li je čuvenu pjesmu – obrađivanu sedam stotina puta!- prilagodila svom senzibilitetu i nije pokušavala da nas impresionira u finalu, već je težila da što kristalnije i jednostavnije sublimira emotivnu ranjivost i delikatnost kompozije, što je postigla tako što je razodjenula do gole kože, uklonivši sve suvišne ukrase. Njen vokal i klavirska pratnja su dovoljno sugestivni, a simbolika rijeke i mora, odnosno okeana, korenspondira sa stihovima “I Follow Rivers”, kojom je postala internacionalna zvijezda.
Biće zanimljivo čuti u kom će pravcu razvijati solo karijeru, jer je kao pjevačica grupe LIV od prošle jeseni zaplovila indie pop-rock vodama, snimivši tri sjajna singla u saradnji sa članovima ponajboljih švedskih pop sastava, Miike Snow i Peter Bjorn and John. U tom zajedničkom projektu, u kom očigledno veoma uživa, obnažila je bez stida sopstvene obline, sve u duhu hedonističke filozofije novih pjesama. Pošto se na novi (solo) album čeka od maja 2014. godine, oba izdanja nordijske indie dive pobudila su zasluženu pažnju.
Erotizam i hipnotički minimalizam u njenim pjesmama s trećeg albuma, najavljenog za kraj septembra, čine dvadesetšestogodišnju Mackenzie Scott aka TORRES jednom od najuzbudljivijih, ako ne i najizazovnijih žena sa gitarom (u aktuelnim spotovima najčešće gleda ravno u oči gledaoca, cio koncept je vrlo pikantna provokacija), i to u godini u kojoj će žene, očigledno, obilježiti rock muziku.
Četvrti album riječke americana ekipe My Buddy Moose stiže u pravo vrijeme, neposredno pred njihov povratak u Kotor, na SeaRock festival. Pod simboličnim naslovom „IV“ (nakon tri poetična naslova pomalo začuđujućim) oživio je (pre)dugo očekivani kandidat za jedan od albuma godine. Zašto se nije pojavio dvije godine ranije, recimo u vrijeme kada je bend slavio svoju desetogodišnjicu prvim singlom s albuma („My People“), više nije ni toliko bitno.