Singlovi
Ne mora niko voljeti ranu jesen, ali količina inspiracije koju će donijeti nijansiranje jedne šume, ta vječita igra prirode koja se pretvara da umire, a samo zaspi na kratko da bi se jednom vratila jedrija, zelenija, snažnija, to se mora voljeti. I onda naiđe ta pjesma „Sentiment“ u kojoj prokapava nježnost i ranjivost rane jeseni, spušta se sjeta na koljena, sjeta od koje se živ čovjek, čovjek koji osjeća, ne može braniti.
Ranjivi ljudi se lako grle, lako spuštaju svoje štitove, više vjeruju. Grade svoju budućnost na ožiljcima prošlih poraza. U svojoj ranjivosti postaju jači. Definišu sebe kroz prirodu. I vole. Ako nemaju koga, izmisle.
Nakon dvogodišnje pauze, Nina Romić, jedna od najznačajnijih kantautorki novije scene na Balkanu, vratila se u studio, završila jedan dio novog albuma, promovisala prvi singl u emisiji Music Pub Zlatka Turkalja na HR2, i krenula s koncertnim aktivnostima.
Na muzičkoj mapi Balkana najteže, i to bez nekog dobrog opravdanja, dođemo do Makedonije. Zato se događa da propustimo izuzetne bendove kao što je SoundEdge iz Skoplja. Njihov prvi singl s albuma „Volume 1“ je dobio oficijelni video i novu priliku da se nametne.
Dugi, nježni gitarski uvodi su predivne predigre, i kad im dodaš nešto kao eho što će da dovede do uključivanja udaraljki, dobiješ atmosferu u kojoj je sve prihvatljivo. Istina je da pjesma „Svaki dan“ zvučala napeto, kao da će u svakom trenutku da se okrene naopako, da će da se upusti u agresiju, a to će se dogoditi negdje u posljednjoj trećini, kad se gitara upusti u transgresiju - najprije prepusti nečemu što liči na davljenje, pa tek onda u trk, nalik na bježanje, da bi izlazak iz pjesme bio nježno, postkoitalno maženje pred san. Način na koji se bubanj ne može ignorisati je majstorska igra, i to kakva, kao i efekti koji se provlače da upotpune doživljaj. Mogu biti disanje, mogu biti jauci, a ponekad i nešto slatko, „prljavo“ što se šapuće prije nego se ugrize za jezik. A i vokal se uglavio u igru, nema podizanja glasa, već se kombinuju šaputanja, recitovanja i „govorenja“. To je priča o ljubavi, tako da se ovdje ne skreće s teme.
Ovo je možda i najbolja verzija podgoričkog benda Vrpca, u produkciji Filipa Ferdinandija koja je pjesmi dodala oreol istančane, progresivne izvrsnosti.
