Singlovi
Ok, ajde složimo se da je vokal Une Gašić možda i najl(j)epši u okruženju. No, ne moramo se složiti oko toga - to je u svakom slučaju jedna od najdivnijih divnih stvari za koje (želite da) znate ove godine. Na kraju odlazeće 2018. njen bend Bitipatibi, vječito turbulentan u svojim postavkama, inkarnirao se u sledećem sastavu: Dušan Petrović, saksofon, Đorđe Radunović, gitara, Ernest Džananović, bubanj i Dejan Toškov, bas.
Ima neke sentimentalnosti koja će se s „Poslednjom pesmom“ Autoparka zaustaviti na pola puta između MESAM-a i odjavne špice nekog omladinskog filma iz osamdesetih čiji su junaci na samom kraju odustali od sebe i prihvatili život po pravilima koja su u svojoj nezapisanosti snažnije prihvaćena nego da su bila zapisana.
Na melodijskoj osnovi, koja zvuči kao da traži veselu priču, odvija se antidrama, dijalog u kom jedna strana ili ćuti, ili biva eho, zid o koji će se odbiti nimalo suptilna kritika. Suptilnosti ipak ima u načinu, slatkoće u jednom „zapaliću ga“, ali ne i sladunjavosti, srećom, jer bi to odvuklo slušaoca u sarkazam. Nježnost kojom Ognjenka Lakićević pjeva ljutnju i nezadovoljstvo ne ubija optimizam, pa tako i ono 'sutra' u kome će lirska junakinja ponovo voljeti sebe je potpuno očekivan vrhunac, ne nada, ne ni odluka, već svijest o sopstvenoj snazi i dovoljnosti.
Tokom prošle sedmice Stray Dogg su zvanično predstavili prvi singl s njinog albuma “Look At The Moon”, koji od juče možete u cijelosti preslušati, a po potrebi i želji besplatno preuzeti na sledećem linku (napomena: gratis period ograničen je na prve dvije nedelje).
Za pjesmu “Too Much Madness” su snimili i prvi u nizu spotova sa četvrtog albuma koji će, kako se čini, biti međusobno povezani – u trenutku dok ovo pišem dostupan je i video za drugi singl “Bad Man”, u kome se pojavljuje jedan od likova iz prethodnog klipa.
Novi album jednog od najboljih muzičkih sastava u regiji, koju u ovom slučaju komotno možemo proširiti sa područja Jugoistočne Evrope i na Srednju Evropu (gdje je bend imao zapažene koncerte), predstavlja suptilan pomak u odnosu na prethodna tri albuma, sva tri vrlo uspješna, no o tome ćemo više pričati u recenziji “Look At The Moon”. Izvjesno je da će se isti sasvim sigurno naći u samom vrhu godišnje liste albuma po izboru redakcije Stereo Art magazina, pa tako i potpisnika ovog teksta.
Hard rok verzija tradicionalne pjesme “Durmitor” označava novu etapu u stvaralaštvu jednog od vodećih rokenrol bendova u Crnoj Gori, prije svega zbog toga što je to prvi (zvanični) singl grupe Freedom koji nije na engleskom jeziku. Etno motivi, posebno prepoznatljivo višeglasno pjevanje, podvučeni su štektavim zvukom distorzirane gitare i žestokom ritam sekcijom. Ogrnuta modernim ruhom, kao kakvim naelektrisanim gunjem, melodija sa izvora još više dolazi do izražaja.
U pitanju je bend koji inače, na istom koncertu umije da pređe rastojanje od moćnog, melodičnog metala do bluziranih rok pjesama mirnijeg tempa, kipteći energijom i inspiracijom koja se na obazire na žanrovske međe. Kako to sami ističu “imaju tu slobodu da tokom iste noći sviraju i Panteru i Bitlse”. Uvjerili smo se više puta kako to rade posvećeno i strastveno, sa puno energičnog gruva i na visokoj izvođačkoj razini.
