Iz Kotora nam stiže izuzetan blues rock zvuk. Ozbiljna je to svirka, kompleksna, slojevita, kao da unutar jedne pjesme živi još nekoliko odlomaka iz drugih, što nam obećava poprilično dobar album. Light Under The Black Mountain se ne mogu osloboditi uticaja najboljeg doba kad je u pitanju ovaj žanr, ali to ih ne pripisuje nikome, budući da su izdigli svirku na viši nivo, razigrani su u pravom smislu te riječi, posebice tamo na prelazima iz jednog u drugi atmosferični tok, tako diskretno da nam ne naruši fokusiranost. Slivanje gitare i bas linije niz stabilan ritam, a zatim njihova sparingovanja nakon prvog refrena, te harmoničnost koja pomalo razbije žustrinu, na kratko, sve su to odvojena slušalačka življenja unutar petominutne audio drame.

Istina je da ako ne može sve što imaš za reći da stane u pjesmu od tri minuta, teško da će stati i u dužu, a opet, malo je istinskih majstora u muzici koji dosljedno svode svoju misao i odgovarajući instrumentalni oblak u tako malo vremena. Nekima tri, a nikšićki Punkreas ovog puta u manje od dva minuta zvučno oslikava jednu, budimo i mi svedeni, epizodu za šankom.

Tri poslednja (zvanična) singla Dunje Ercegović alias Lovely Quinces daju nam za pravo da je imenujemo primadonom regionalnog rokenrola. Njena, inače veoma sugestivna, senzitivna strana (lirskog subjekta) na njima skoro da ne dolazi do izražaja, da ne kažemo izričaja, osim u jednoj pjesmi – “Call The Shots”. Kao da je strast, u osnovi uvijek pogonsko gorivo njene muzike, preuzelo dominaciju potpuno, pa nas je šamara sa svih strana ( i kanala) u novoj stvari koju je snimila sa bendom. No, to nije njen bend, žestoka ritam sekcija pozajmljena je iz Punčki – uvijek izvrsna Anja Tkalec svira bas a Goran Nježić, za ovu priliku nimalo nježan, je za bubnjevima. Gitaru pored i (povremeno) naspram autorke svira Mark Mrakovčić, koji je “Sick in the Head” miksao i producirao.