Gorillaz su prvu pjesmu posle šestogodišnje medijske šutnje naslovili "Hallelujah Money" a na veliko iznenađenje fanova lead vocal je Benjamin Clementine, britanski pjesnik i muzičar nagrađen s Mercury prize 2015. godine. Istina, Damon Albarn duboko melanholičnim glasom pjeva refren koji počinje stihovima “How will we know/When the morning comes/We are still humans/How will we know?”, ali to ne čini ovu pjesmu manje (za)čudnom. U svakom slučaju, sviđala vam se samo jednim svojim dijelom ili u potpunosti, izgleda da ovo nije prvi singl sa petog albuma koji Gorillaz trenutno finiširaju i planiraju da objave ove godine.
Lajam Galager, koji bi ove godine trebalo da krene stopama brata Noela i snimi solo album, otvoriće novosadski EXIT festival. Kontroverzni frontmen brit-pop senzacije Oasis, koja je obilježila devedesete godine gotovo kao nijedan drugi gitarski bend, sasvim sigurno će pjevati najveće hitove nekadašnjeg benda, nadamo se najviše sa prva dva epohalna albuma “Definitely Maybe” i “(What's the Story) Morning Glory?”.
Leonard Koen i Dejvid Bouvi posthumno su nominovani za nagradu Brit, a Anohni je nominovan(a) u kategoriji Najbolji britanski ženski izvođač, u jakoj konkurenciji: tu su još Emeli Sande, Eli Golding, Lijan La Havas i Nao.
Majkl Kivanuka je konkurent Bouviju u kategoriji Najbolji britanski muški izvođač, u kojoj velike šanse da osvoji nagradu ima i Skepta čiji je (grime) hip hop album “Konnichiwa” prikupio odlične recenzije kritičara i još bolje odjeknuo kod publike.
Kao Najbolja britanska grupa valjda će biti izabran Radiohead, iako je popularni bend poznat kao The 1975 takođe među nominovanima.
Prošla filmska godina u regiji je pokazala da svježa krv sa inovativnim pristupom i idejama i te kako može da donese pozitivne rezultate. Ona će ostati upamćena kao godina debitanata koji su "nokautirali" starce i pokazali da je svijetla budućnost u svijetu sedme umjetnosti pred nama, barem što se tiče stvaralaca. Ostaje samo da ih oni koji bi trebalo i podrže. Nekoliko mladih autora poput Ognjena Glavonjića, Hane Jušić ili Ivana Marinovića su pokazali drugačiji odnos i odmak od populističkih komedija odnosno konvencionalnih dokumentaraca, ali isto tako razbili monotoniju filmskog stvaralaštva u regiji, u kojoj su preovladavale ratne teme ili sportske melodrama, snimljene po provjerenom i šablonizovanom sistemu.
Najneobičniji video potpisuje nova indie heroina Jenny Hval, sa nagim ženskim tijelom kao adutom, a najobičniji, bolje reći “najbezličniji”, nekada (davno?) nedodirljivi Sting. Među svježe prezentovanim video radovima ovih nekoliko je privuklu našu pažnju, uglavnom su to bile pjesme koje smo primjećivali prije, pa potom, naknadno, spotove pregledavali.
STING - One Fine Day
Jebote, Sting, koliko je ova muzika bezlična, da je neko drugi napisao “One Fine Day” možda bi se mogla okarakterisati kao korektna ovako ne ne NE, a valjda si postavio neke standarde, ranije. I to sve uprkos solidnom tekstu sa porukom, kojom nam natrljavaš noseve, a mogao si se poigrati instrumentacijom, iščeprkati iz rukava refrenčić za pamćenje, izbaciti sve viškove (znači manje-više polovinu pjesmice), udariti ritam sekcijom po turu ili bilo šta, čovječe! Evo gledam ovaj spot i vidim piše oficijelni, zašto piše oficijelni, ovo i nije spot nego neko zezanje, pa čak i pjesma zvuči kao demo dok fanovi tapšu li tapšu u komentarima, OH, kako je to tužnjikavo. Vrijeme leti, proleti za tili čas, nekad si bio žanr za sebe a danas više ni melodrama – nema drame ni za lijeka, a nije mi što nema drame nego nema ni Stila, moj negdašnji jarane. (N.G.)
“Wild Fire” je drugi (izvanredni) singl sa dolazećeg albuma “Semper Femina” kojim nas autorka ponovo oduševljava senzualnim aranžmanom odnosno toplinom, prijeko potrebnom u ove studene dane, produkcije koja proizvodi žmarke. Tjelesno uzbuđenje nije puko poređenje, već gotovo garantovano zadovoljstvo prilikom preslušavanja. A ovo je jedna od onih predivnih pjesama koje se ponavljaju u kružnicu obrta(n)ja, slično još erotičnijoj “Soothing” sa kojom smo vas, sa velikim zadovoljstvom, već upoznali.
