NAJBOLJI INOSTRANI ALBUMI GODINE 2024.

NAJBOLJI INOSTRANI ALBUMI GODINE 2024.

font size: + –

12 januar 2025

Author : Urednik

Prošlogodišnja produkcija ponudila je pregršt kvalitetne muzike, praktično u svim zamislivim žanrovima, a kao što je redovnima čitateljima poznato Stereo Art magazina je fokusiran na (indi) rok, indi pop, (alt.) kantri i stoga je jasno da su u samom vrhu Waxahatchee, što je očekivano, i (vjerovatno neočekivano) MJ Lenderman, a njih dvoje su nas oduševili pjesmom godine koja je objavljena još u januaru 2024. Father John Misty je ponovo pri samom vrhu, ovaj put i na postolju, i prosto je nestvarno da se nije našao na nekim uticajnim godišnjim listama, pa čak ni na svježe objavljenoj listi Dragana Ambrozića!No, kao što smo puno puta ponovili, svaka lista je u suštini subjektivna ma koliko težila objektivnom sagledavanju onoga što pokušava da analizira – to je, dodajmo takođe, suštinski nemoguće jer je količina muzike koja se objavljuje poslednjih decenija nesaglediva! U tom smislu smo se i mi, pored ličnih afiniteta i naših muzičkih miljenika, a ponajviše miljenica, služili mnogim drugim godišnjim pregledima u kojima smo pronašli ponešto propušteno… Slijedi zbirna lista, nastala na osnovu bodovanja prvih 20 na pojedinačnim izborima (koji će dati dodatne uvide u personalne preferencije), a vi budite slobodni da prokomentarišete i eventualno dodate vaše favorite u komentarima.

TOP 11 ALBUMA 2024. GODINE:

Father John Misty – Mahashmashana

Adrianne Lenker - Bright Future

Bonny Light Horseman - Keep Me on Your Mind / See You Free

MJ Lenderman - Manning Fireworks

Hurray for the Riff Raff - The Past Is Still Alive

Waxahatchee - Tigers Blood

Jack White - No Name

Sierra Ferrell - Trail of Flowers

Vampire Weekend - Only God Was Above Us

Martha Spencer - Out in La La Land

Fontaines D.C. - Romance

TOP 7 STRANIH SINGLOVA:

Waxahatchee (ft. MJ Lenderman) – Right Back To It

Father John Misty – Mahashmashana

Adrianne Lenker – Sadness As a Gift

Hurray For The Riff Raff – Alibi

MJ Lendermann – Wristwatch

Laura Marling - Caroline

Fontaines D.C. – In the Modern World

Najbolji strani albumi 2024. po izboru Srđana Strajnića:

Prilično dobra godina za muziku koju volim. Kantri albumi na prvom i trećem mestu, indi rok na drugom i četvrtom, (indi) folk na petom, šestom, sedmom i desetom, amerikana na osmom, i indi pop na devetom govore o žanrovima koje sam slušao i još više o muzici koja mi se sviđa. O svim najbolje plasiranim albumima na listi sam pisao detaljno, bilo kroz recenzije ili kroz kraće prikaze u okviru Dnevnika (muzičkog eklektika), osim o Father John Mistyjevom albumu pa ću o njemu reći nekoliko reči. Moram da priznam da me je naslovna pesma opčinila do te mere da ostale jedva da sam nekoliko puta čuo. Ta devetominutna stvar koja je repetitivnog karaktera ipak u svakom turnusu repeticije dodaje ili oduzima neki detalj u muzički segment koji se ponavlja a koji je hipnotišuće prijatan. To me je teralo na beskrajno ponavljanje pesme pa sam na ostale prelazio vrlo retko. Ne bih se sada upuštao u poruke koje ovim albumom odašilje FJM odnosno Džoš Tilman, jer, bar one koje su doprle do mene nisu baš eksplicitne. Naprotiv, vrlo su hermetične, da ne kažem zbunjujuće. Mada, ni u to što sam upravo napisao nisam siguran a mislim da nije ni bitno. Ovo je jedna od onih ploča u kojoj je muzika ta koja je bitna, sve ostalo ne da je manje važno, nego čak i smeta.

Onaj deo liste ispod desetog mesta, sa albumima čiji je redosled manje stabilan (drugim rečima, redosled je mogao biti i skroz drugačiji) ostaje u krugu mojih interesovanja bez ijednog izuzetka. Nema The Cure, nema Nik Kejva, nema Pixies niti drugih bendova koji su bili veliki u nekim drugim davno prošlim dekadama. Niko od njih se nije ni približio svojim najboljim ostvarenjima mada su neki popularniji nego ikada (Nik Kejv, na primer). Sviđalo se to mojim čitaocima ili ne, nisam od onih koji će do kraja života slušati istih trideset ploča od pet omiljenih bendova. Mislim da treba dati šansu novim ljudima i novoj muzici (mada su žanrovi stari) i da i ova lista pokazuje da ti novi mogu biti podjednako dobri, u nekim slučajevima i bolji od starih idola.

Najdraži albumi 2024 godine:

1. Sierra Ferrell - Trail of Flowers

2. MJ Lenderman - Manning Fireworks

3. Martha Spencer - Out in La La Land

4. Jack White - No Name

5. Bonny Light Horseman - Keep Me on Your Mind / See You Free

6. Waxahatchee - Tigers Blood

7. Melissa Carper - Borned in Ya

8. Dave Alvin & Jimmie Dale Gilmore – TexiCali

9. Father John Misty – Mahashmashana

10. Gillian Welch & David Rawlings – Woodland

11. Adrianne Lenker - Bright Future

12. Hurray for the Riff Raff - The Past Is Still Alive

13. Willie Nelson - The Border

14. Wonder Women of Country - Willis, Carper, Leigh

15. Laura Marling - Patterns in Repeat

16. Bailey Bigger - Resurrection Fern

17. Carla Torgerson – Beckonings

18. Ordinary Elephant - Ordinary Elephant

19. Beth Gibbons - Lives Outgrown

20. Aoife O'Donovan - All My Friends

21. The Felice Brothers - Valley of Abandoned Songs

22. Son of the Velvet Rat - Ghost Ranch

23. John Murry & Michael Timmins - a little bit of Grace and Decay

24. Swamp Dogg - Blackgrass: From West Virginia to 125th St

25. Grey DeLisle - Driftless Girl

26. Rising Appalachia - Folk & Anchor

27. Willi Carlisle – Critterland

28. Kim Deal - Nobody Loves You More

29. Kasey Chambers – Backbone

30. Scott H. Biram - The One & Only Scott H. Biram

Lista najboljih pesama je baš ono što joj ime kaže – lista najboljih pesama. Pošto ne pratim aktuelne top liste singlova, niti je ono što je na njima zastupljeno predmet mog interesovanja, čitaoci će morati da se zadovolje priloženim. To su najvećim delom, ako ne i isključivo, pesme odabrane sa albuma koji su mi se najviše svideli protekle godine. Teško je reći šta je danas singl, pošto je elektronska forma objavljivanja muzike preovladala, pa se tako svaka pesma objavljena na striming servisima može ali i ne mora smatrati singlom. Ni video klip više nije garancija da se radi o singlu, pošto je sve češći slučaj da većina ili čak sve pesme sa nekog albuma dobiju svoje video prezentacije. Sada više ne znam ni kako da tretiram godinu izdavanja. Pesma koju sam najviše slušao prošle godine, „The Garden“ od Sijere Ferel se prvi put pojavila 2023. na soundtracku za film „Igre gladi“ (ne znam koji deo) a trećeg januara 2025. je objavljena kao zvanični njen singl a to što je slušana i bila deo njenog koncertnog repertoara tokom cele 2024 ipak nije ispunilo propozicije da je stavim na ovogodišnju listu, iako bi lagano zauzela prvo mesto na njoj. Redosled prvih desetak je realan a posle tih mesta sam se trudio da pesme složim i po srodnosti, da nema naglih padova ili skokova.

Najdraže pesme 2024 godine:

1. Father John Misty - Mahashmashana

2. Laura Marling - Caroline

3. Waxahatchee – Right Back To It

4. MJ Lendermann - Wristwatch

5. Martha Spencer - Sometimes

6. Sierra Ferrell – American Dreaming

7. Adrianne Lenker – Sadness As a Gift

8. Hurray For The Riff Raff – Alibi

9. Tish Hinojosa – Luna Traviesa

10. Kacey Musgraves – The Architect

11. Paranoid Style – Print the Legend

12. Dave Alvin & Jimmie Dale Gilmore – We’re Still Here

13. Jack White – That’s How I’m Feeling

14. Fontaines D.C. – In the Modern World

15. Abigail Lapell – Count On Me

16. Kacey Chambers – For Better or Worse

17. Bonny Light Horseman – Keep Me On Your Mind

18. Wonder Women of Country – Won’t Be Worried Long

19. Gillian Welch & David Rawlings – Empty Trainload of Sky

20. Billy Strings – In the Clear

21. Scott H. Biram – Inside a Bar

22. Bright Eyes – Tin Soldier Boy

23. Swimming Bell – Take It Easy

24. Lemoncello – All The Good Man

25. Johnny Blue Skies - Mint Tea

26. Grey Delisle & Jolie Holland – Mama’s Little Rose

27. Melissa Carper – Born In Ya

28. Charley Crockett – Hard Luck & Circumstances

29. Ma Polaine’s Great Decline – Back When You Love Me

30. The Price Sisters – I Can Read Between The Lines Of Your Letter

---

31. Missy Raines – Ghost Of a Love

32. Brenna MacMillan & Sarah Jarosz – For Everything

33. Phosphorescent – Revelator

34. Leyla McCalla – Sun Without the Heat

35. Willie Nelson – The Border

36. Carla Torgerson – Beckonings

37. John Craigie – California Sober

38. T-Bone Burnett – Sometimes I Wonder

39. JJ Grey & Mofro – Waiting

40. Silkroad Ensemble & Rhiannon Giddens – Swannanoa Tunnel/Steel – Driving Man

Najbolji strani albumi godine po izboru Novaka Govedarice:

Album zagonetnog naslova – “Mahashmashana”- nadmašio je mnoštvo veoma dobrih albuma kojih nije manjkalo ove godine (u bilo kom žanru koji vam na um padne), a to što se nije našao uopšte na nekim godišnjim listama, posebno na onim najuglednijih muzičkih magazina, cijenim da je zbog toga što je objavljen na samom kraju mjeseca novembra (većina lista se pojavljuju početkom decembra što je, valjda, imalo smisla u vrijeme primata štampanih medija). U najkraćem, Father John Misty je snimio još jedan vanserijski album na kome nema nijedne osrednje numere, fascinirajući – ne samo fanove - što svojim trubadurskim umijećem, konkretno monumentalnim baladama, što ironičnom inteligencijom i bespoštednom satirom sadašnjice, i to sve uz prstohvat dubokoumnih opservacija o Ljubavi, Životu, Smislu i Svemu, te naravno Njemu (samome). Maestralno kao što nas je ovaj supertalentovani kantautor - u punom smislu te riječi!- navikao, a ovaj put posve zaigrano i stilski raznovrsno, do mjere da se slušalac zapita da li je moguće da isti tip stoji iza razuzdanog rokenrol raspašoja “She Cleans Up” i starinski orkestrirane šansone “Mental Health”. Gdin. Džoš Tilman je vjerovatno najznačajniji singer-songrajter današnjice, po mom sudu trenutno znatno iznad manirizma u koji je upao maestro Nik Kejv u kome, istina više nego vješto, pliva već godinama!

Kejv, logično, nije na ovoj listi – jer je to dobrano precijenjen album, što ću možda da pojasnim podrobnije nekom drugom prilikom. Previše ljubavi za papa Nika je razumljivo, osvrnemo li se na njegovu impresivnu diskografiju tj. albume koje je snimao prije (nepojmljivih) ličnih tragedija, ali nije bilo dovoljno ljubavi za još jedan istinski izuzetan bend koji je nastavio niz besprekornih albuma – baš kao i FJM, Vampire Weekend do sada nisu snimili niti jedan slabiji album. To je posebna vrsta pritiska jer publika, pa čak i najvjerniji fanovi, očekuju nove izvrsne i još bolje pjesme, što držim da je u kategoriji pop odnosno pop-rok muzike mnogo teže ostvariti od većine drugih žanrova. VV su itekako uspjeli, servirali nam album koji posjeduje svježinu izraza, neporecivu snagu nemalo ambicioznih songova, sa aranžmanskim rješenjima koja su istovremeno vrlo maštovita i bitlsovski kompleksna. “Classical”, “Capricorn” i “Mary Boone” su redom veličanstveni singlovi, a uz ostatak – koji uključuje i dražesnu, vrlo hrabro naslovljenu pjesmu “Pravda”- čine album koji je ujednačen u sopstvenoj usloženoj jednostavnosti, te neskrivenoj iako očekivanoj eleganciji.

U stvaralačkom, da ne kažem kompozitorskom smislu prva su dva albuma ostavila ipak najjači utisak, dok je trećeplasirana majstorija Iraca stacioniranih u Londonu (i to pank-rokera, da sve bude posebnije), konceptualni album o Ljubavi i Strasti što je itekako težak zadatak sam po sebi, ali u konačnom kompozitan i monolitan do te mjere da je bend Fontaines D.C. istisnuo (još intimnije) remek-djelce američke kantautorke Džesike Prat. Njen raskošno stilizovan, neodoljivo delikatan, očaravajuće komponovan, izveden i produciran album bi se ionako mogao naći na top listama s kraja šezdesetih odnosno prve polovine sedamdesetih: stvaran je za vječnost i izvjesno će steći kultni status u decenijama koje slijede.

Dodajmo nabrojanim naslovima i intimistički mini masterpis indi rok heroine Edrijen Lenker, čija je “impozantna krhkost” i sasve razoružavajuća fragilnost, ponajviše interpretacije a prije svega Emocije, plasirala na petu poziciju, iako se mogla popeti i par stepenika više – što sve skupa predstavlja pet perfektnih albuma koji su, po mom sudu i ukusu, odskočili u odnosu na ostale (takođe izvrsne) ploče, među njima i dva iznenađujuće uspješna debija nakon toliko godina bavljenja muzikom – Kim Dil i Bet Gibons (uz opasku da potonja, pored Portishead kataloga, ima još jedno koautorsko remek-djelo prigodno nazvano “Out of Season”).

Naj (inostrani) albumi 2024:

1. Father John Misty – Mahashmashana

1. Vampire Weekend - Only God Was Above Us

3. Fontaines D.C. - Romance

4. Jessica Pratt - Here in the Pitch

5. Adrianne Lenker - Bright Future

6. Cassandra Jenkins - My Light, My Destroyer

7. Hurray for the Riff Raff - The Past Is Still Alive

8. Kim Deal - Nobody Loves You More

9. King Hannah - Big Swimmer

10. Michael Kiwanuka - Small Changes

---

11. The Smile - Cutouts

12. Bonny Light Horseman - Keep Me on Your Mind / See You Free

13. Nilufer Yanya - My Method Actor

14. Beth Gibbons - Lives Outgrown

15. Waxahatchee - Tigers Blood

16. Gillian Welch & David Rawlings – Woodland

17. MJ Lenderman - Manning Fireworks

18. Jack White - No Name

19. The Cure - Songs of a Lost World

20. Tindersticks - Soft Tissue

Najbolji singlovi 2024. godine

Naj singlovi su naravno pjesme sa najboljih albuma protekle godine, među kojima se posebno istakla saradnja Waxahatchee i MJ Lendermana, “Right Back To It” je svakako indi rok odnosno kantri-rok pjesma godine! Pop je imao blistave momente, a najsjajnija je bila kejtbušovski interpretirana pjesmetina “Good Luck, Babe!” koja je jedan od najvećih hitova godine, a kad smo već kod takvih izdanja izdvojio bih još dva, kao dokaz da se može praviti vrlo dobra komercijalna muzika – to su dole pomenute hitčine koje izvode Sabrina Karpenter i Dua Lipa. Među najdražim je jedna od izvanrednijih pjesama ne samo prošle godine, koja nije dobila zasluženu pažnju, a to je “Snake Plant (The Past Is Still Alive)”. Pored pomenute Alinda Segara je autorka još barem dvije ili tri numere koje su se mogle naći na listi, od kojih je najveću pažnju privukla ona pod nazivom “Alibi”. Isto vrijedi za svaki (zvanični) singl Džoša Tilmana s njegovog impresivnog albuma, a šta tek reći za srceparajuću “Sadness As a Gift”. Ovde bih napomenuo da je “Ruined” objavljena kao singl prošle godine, još jedna u nizu posebnih pjesama neponovljive Edrijen Lenker. Među pjesmama koje nisu bili zvanični singlovi epohalna je “ENDSONG” Roberta Smita, vjerovatno najbolji završetak bilo kog albuma objavljenog 2024. godine.

1. Waxahatchee – Right Back To It

1. Chappell Roan - Good Luck, Babe!

3. Hurray For The Riff Raff – Snake Plant/ Alibi

4. Adrianne Lenker – Sadness As a Gift

5. Father John Misty – Mahashmashana/Screamland…

6. Vampire Weekend – bilo koji od singlova

7. Nilufer Yanya - Like I Say ( I Runaway)

8. Fontaines D.C. – Favourite/ In the Modern World

9. Beth Gibbons – Lost Changes

10. MJ Lendermann – Rip Torn / Wristwatch

11. King Hannah – John Prine on the Radio

12. Sabrina Carpenter – Please Please Please