Prema zanimljivom naučnom istraživanju dr Džejkoba Džolija, "Don't Stop Me Now" grupe Queen najpozitivnija je pjesma svih vremena. Na drugom mjestu je Abba sa “Dancing Quueen” a bronzanu poziciju drže Beach Boys sa Dobrim vibracijama. Evo liste najpozitivnijih 10:
Jesen po pravilu donosi neke od najboljih albuma godine, a predivan duet Houp Sendoval i Kurta Vajla na najbolji način najavljuje treće autorsko izdanje pjevačice kultnog benda Mazzy Star. Sa njim prije tri godine nije uspjela da ponovi magiju pjesama s prvih albuma koje je snimila s gitaristom Dejvidom Robekom, ali ni sa prva dva (nedovoljno hvaljena) albuma nastala u saradnji sa bubnjarem još jednog kultnog benda - My Bloody Valentine. Colm O'Ciosoig je aktivan član Warm Inventions, svira nekolicinu instrumenata, producira i skupa sa Hope piše skrivene neopsihodelične klasike, poput ovog.
“Let Me Get There” traje punih sedam i po minuta ali svaki put kada je slušamo poželimo da traje još toliko.Vajlov vokal i njegova “lijena” interpretacija idealno se slaže sa jednim od najljepših ženskih glasova rock i pop muzike, toliko da poželimo da ovo muzičko putovanje potraje beskonačno. Ono što još više impresionira jeste činjenica da se (inače drugi) singl koji nas upoznaje sa albumom “Until The Hunter” isto tako mogao naći na nekom Kurtovom solo albumu, čak i na izuzetnom “Wakin on a Pretty Daze”. U izjavi za Uncut on ističe kako se “(na)ježio dok su snimali zajedno", te da je bio počastvovan saradnjom. Rezultat je, bez sumnje, jedan od najboljih dueta godine, a u to nas uvjerava svako novo slušanje...
Stavi taj povodac da te izvedem malo, rekao mi je Hans, savršeno podšišani njemački ovčar. Hans i ja živimo zajedno pet mojih godina. Naravno da moj prijatelj ne govori, ali svaki njegov pogled, trzaj, pokret ušiju, prepoznajem kao precizne naredbe. Ponekad i sam naređujem na njemačkom. Ako se zatrči prema semaforu i učini mi se da neće strpljivo čekati zeleno svjetlo, uzviknem Halt, a on se okrene, zbunjen, ustreptao, rep mu udara po slabinama. Hans se još sjeća svog jezika iz vremena kad je njegov gazda, Njemac, poginuo negdje na Durmitoru.
25 godina koje su pojeli skakavci tema je punk-rock žestine koju “brutalno” isporučuju maskirani članovi Public Service Band (Aid)-a. Kulminacija crnogorske društvene stvarnosti i svakodnevno spinovane hiperrealnosti ključaju iz svakog buntovnog stiha i rifa potencijalne himne onih koji ne žele da se pokriju po ušima ili da zažmure na sve što se dešava. Onima kojima nije jasno što to (direktno) impliciraju ovi momci neka pogledaju spot, koji je prije nekoliko dana bio postavljen pa je sinoć ponovo vraćen na You Tube.
Borba protiv sistema od samih početaka rokenrola bila je upisana u DNK najvažnijih bendova, što nažalost nije bio slučaj u više nego skromnoj rock istoriji Crne Gore. Došao je trenutak koji ne bi trebalo odćutati. Valja pjevati, “iz mozga”, iz dubine pleksusa, kao što to čini PSB(A). Ovaj misteriozni ad hoc sastav ne možemo do kraja razaznati, ali da se prepoznati beskompromisna angažovanost i lična hrabrost makar jednog od članova benda Zoon Politikon. Ilija Gajević je i napisao tekst koji opominje (sve one koji su i dalje “slijepi kod očiju”), zajedno sa Dejanom Pejovićem. Slušati veoma glasno, što glasnije.
Repeat, repeat!
Za svoj 82. rođendan Leonard Koen poklonio nam je pjesmu “You Want It Darker” u kojoj se direktno obraća Bogu -"I'm ready my Lord" - glasom u kojem se stapaju mudrost, duboka zrelost i svjesnost da noći postaju sve mračnije, a dani odbrojani… ne samo na ličnom planu. Back vokali pojačavaju sakralnu notu produhovljene poeme koja najavljuje maestrov 14. studijski album u njegovoj skoro pola vijeka dugoj karijeri tokom koje je snimio brojne antologijske pjesme. Čini se da je ovo jedna od njih.
Istoimeni album koji bi se lako mogao pojaviti na listama najboljih krajem godine, imajući na umu kvalitet novog singla ali i prethodnog izdanja, producirao je Leonardov sin, Adam. Biće objavljen za mjesec dana.
Bend The PeaceDukes je, reklo bi se, više projekat „prijatelja rocka“, kako su sami sebe nazvali, nego pravi bend, kako o njima pišu mediji, jer sva njihova aktivnost koja je dostupna na internetu se svodi na obradu jednog od najvećih Bajaginih hitova, pjesmu „Verujem, ne verujem“. Iskoristili su činjenicu da je u njihovoj zemlji (vode se pod Moksva, Rusija) predizborna tišina, i odlučili su da ovom obradom („Верю - не верю“ u njihovoj verziji) unesu malo buke u taj predizborni proces. Simbolika u stihovima im je bila povod, a od onoga što je pjesma bila sama po sebi, tiha, gitarska baladica koja se tek malo razbije u refrenu, ali čiji se „bučni“ potencijal uvijek naslućivao, stvorili su himničnu punk ska himnu, kojoj je u prvom planu snažna linija ritma, moćan vokal, horsko pjevanje, protestna silina i stadionski bijes.
