A najave su itekako privlačne.
Organizatori ne kriju uzbuđenje zbog nastupa bivše Lollobrigide Sanje Šiljković, koja samostalno nastupa pod imenom SUN U. Vrlo ozbiljna verzija elektro-popa koji počiva na suptilnoj psihodeličnoj podlozi, sabijenim tekstovima čija ekspresivnost leži u ponavljanjima, što u značenjskom, što u ritmičkom smislu, i uz očaravajuće smiren glas, pa nije ni čudo što na svim ravnima dva do sada puštena singla mogu da nađu publiku i tamo gdje je ne bi tražili. Gostovanje na Indirektu će biti njen prvi javni nastup.
Garažni rock punk iz Mađarske je već na beogradskom Indirektu ostavio dobar utisak, pa se od njih očekuje najmanje ista energična svirka. Dope Calypso donose sa sobom osnovu iz osamdesetih pojačanu agresijom novog doba, onom koja se zaustavlja na određenom stupnju senzibilnosti, da bi konačan proizvod bio pažljivo stepenovana osjetljivost sa odbrambenim mehanizmima.
Još jedna atrakcija garažnog rocka (zanemarite oksimoron), dolazi sa sjevera Italije. Bee Bee Sea se naslanjaju pomalo i na psihodeliju, ali u suštini se sve svodi na sirovu svirku s dominacijom gitare i melodičnog vokala. S ovakvim bendovima je zaista bitno znati sve tekstove, jer u njihovoj koncertnoj mašineriji(ci) zabava leži upravo u horskom usaglašavanju, nikako u pozorišnoj atmosferi.
Tús Nua će posebno osvježiti festival svojim atmosferičnim prožimanjem gitarskog rocka i meditativnog popa, s dosta zvučnih dodataka i ukrasa. Lirska višeznačja i vokalna smirenost i pospanost su najčešće u suprotnosti s onim što u sviračkom smislu nude, pa su, uopšte gledano, divna metafora za istinsku snagu ženske nježnosti.
Dogs in Kavala su možda i najbolji bend koji je u toku prošle godine ostvario vezu sa publikom. Njihova lirska suzdržanost otvara nebrojena asocijativna polja, a sviračka ekspresivnost koja se ponekad kreće uzlaznom linijom emotivnog otpora, utapa u halucinacijama nježnim da zagrle ili energičnim toliko da bi mogle da zadave, u stanju je da bilo kog pojedinačnog slušaoca bukvalno preporodi unutar pjesme. Takav nalet nefilterisanih emocija, ali pažljivo biranih načina, sigurno će i uz more imati svoju snagu, bez obzira što muzika ove trojke ima prizvuk velikog grada i zatvorenog prostora. To je iskoračje koje ne bi trebalo propustiti.
Marko Vuković je povratnik na Indirekt, ovog puta sa svojim novim identitetom/bendom Svemirko. Već smo puno pisali o njegovom suptilnom načinu na koji spaja muziku prošlog doba s emocijama i pulsiranjima sadašnjeg. Njegova baza su impulsi stvarnosti provučeni kroz lajtmotive, bez pripovjedačke rasplinutosti, dozirana iskrenost i bezkompromisna neposrednost u odnosu prema sebi kao lirskom subjektu, i hladnokrvnost u odnosu junaka i autora/izvođača sopstvenih pjesama. Njegov album „Vanilija“ je u toku prošle godine dopirao i do onih s tvrđim ušima, a uslijedila su i još dva značajna singla koji ne odstupaju stilski od albuma, što će reći da postoji nada da se ovaj muzičar zaustavi na poetici Svemirka još neko vrijeme.
June su najprijatnije iznenađenje s popisa izvođača koji nam je ponudio ovogodišnji Indirekt. Mnogima nam je promakao ranije ovaj makedonski bend koji na temeljima alt country osnove dopisuje melodičnost i glamur popa, a njihova melodijska raskošnost je dostojanstveno odmjerena. Zanimljiva kombinacija vokala kao da samo mijenja svoju sekundarnost, budući da i muška i ženska verzija imaju istu nježnost i suzdržanost, ista 'gutanja' agresije u ključnim momentima, a ipak iz njih isijava snaga i ekspresivnost koja čini da zvuče kao da su već odavno sazreli svaki u svom svijetu. Svake godine nam Indirekt poturi u slušalice nešto novo i dobro, nešto što ćemo iz najava zadržati za kasnije, a June je to ime kome u budućnosti želimo da posvetimo pažnju.
Neon Lies je one man band iz Zagreba, zanimljiva verzija synt atmosferičnosti s dozom raslojavanja pobune, što može dozvati punk uticaje kao polaznu tačku za kreiranje poetike. Ne poznajem mnogo načina na koje se može ova vrsta muzike konzumirati, ali zrači osvojivošću i direktnošću ta koncentracija poruka, uzdaha i zvučnih osnova koje uklizavaju jedna u drugu gradeći ritmičku verziju nezadovoljstva i otpora, gotovo bazičnu, takvu da udomljava i nekompatibilne u svoj zvučni prostor. Ispod ovog projekta se potpisuje Goran Lautar, umjetnik iz Zagreba.
The Yellow Traffic Light su italijanski bend, iz Torina, njihova je muzička oznaka vezana za sanjivi pop i shoegaze. Karakterističan izraz koji povezuje britanski rock devedesetih i pop savremenijeg doba provučen je kroz pravolinijske osnove i zvonke linije ritma, na koju se naslanja melodičan glas jednake zvonkosti. U horskim varijantama su manje upečatljivi nego u istupanju vokala, ali ta nijansiranja nikako ne umanjuju njihovu atraktivnost.
Iz muzičke radionice Marka Mrakovčića na Indirekt dolazi i Mary May, čiji je prvi (i za sad jedini singl) „Softest Tune“ zagolicao osjetljiva uha i organizatora Indirekta i javnosti usmjerene na americanu s elementima bluesa i soula. Dominira njen vokal i odmjerenost u emotivnim narastanjima, a ono što je možda i zamka je upravo snažna pjesma s prizvukom nostalgije i iznenadne asocijativne posvećenosti zakašnjeloj reakciji na prošlost, kojom je publici ponudila prevelika očekivanja od njenog albuma. Nečije cijele karijere prođu bez tako veličanstvenog momenta. Njen album, bar po najavama, čeka jesen.
I Ivana Picek, sad već prepoznatljiva pod svojim umjetničkim izrazom objedinjenim pod imenom Pi, prenijeće svoju šumu i svoje tekuće vode na primorje, usaglasiće dva svijeta, ne toliko različita po protoku kiseonika, koliko po prioritetima u očuvanju svoje bazičnosti. Još uvijek aktuelan album „Časna lubanjska“ je do sada već sigurno doživio mnogo podvarijanti u spontanosti živog nastupa, pa postoji pretpostavka da će zvučati novije, drugačije, možda i zrelije, iako je u startu bio očaravajući u svojoj zaokruženosti.
Na spisku izvođača našla se i jedna pjesnikinja. Nina Bajsić je i u muzičkom smislu pjesnikinja s gitarom, nježna u svim svojim promišljanjima i obraćanjima, usamljena i onda kad ima vokalnu pratnju. Ona uvodi spoljne utiske u zatvorenu sobu, njiše se uz sjenke, a nikako obrnuto, i sva je nedjeljiva od opipljivog i neopipljivog svijeta o kome pjeva. Jedan ovakav nastup će sigurno festival učiniti intimnijim, približiti ljude i zbližiti ih u meditaciji, povezati ih iznutra na način na koji se povezuju pogledi unutar gužvi.
Nježna i popična pjesma „Dajem ti sad“ pravi je radijski hit, pomalo neobična ako uzmemo u obzir ostatak liste izvođača i njihovih poetika, udaljenih od mejnstrim publike. Pod imenom Bastion nastupiće Marko Purišić, bivši član benda Manntra.
Ichabod je, valjda, konačno umjetničko ime karlovačkog muzičara Bruna Šlata, o kome smo već pisali na našem portalu. Prošao je periode inicijacije i traženja sopstvenog izraza, i trenutno je iz čiste kantri forme ušao u polje popularnije muzike, nekog melodičnog roka koji se prožima s pop muzikom ostrva, više Škotske, nego Engleske. Bruno ima izuzetno prijatan vokal i osjećaj za melodijsko poigravanje, i jednako se dobro snalazio u kantri vodama, s tim što mu ovaj noviji način više stoji uz godine, ne čini ga vremešnim putnikom koji svraća u birtije duž Majke ceste, već ga prizemljuje na ono tlo gdje zrelost i mladost sasvim dobro grade zvučne i lirske slike. Na Indirektu će nastupiti sam, bez pratećeg benda, pa će u toj intimnoj atmosferi njegova muzička monodrama sigurno zvučati još ubjedljivije.
Muzički program jeste najatraktivniji na ovom festivalu, no nije jedini. Propratne aktivnosti uključuju brojne radionice i književni segment, te razne izložbe na kojima će se, između ostalog moći vidjeti i omoti albuma iz regiona. Taj umjetnički dio programa će pokriti Ivana Bajcer, Lucija Žuti, Davor Gromilović i Goran Novaković. Uz Ninu Bajsić, čija se stvaralaštvo promoviše i u muzičkom dijelu, književni program će ispuniti Dunja Matić, Sven Popović i Maja Klarić. KLFM će takođe biti zadužen za dio programa, predstaviće svoj projekat Radio na cesti u okviru kog će predstaviti Cuisine Dub, Marka Rudelića, Iliju Ludviga i KFLM Soundsystem.
Nadamo se da vam ovakav izbor autora iz svih oblasti daje dovoljno povoda da, ako već niste, rezervišete svoje mjesto u malom carstvu Indirekta. Za sve one koji ostanu doma, Stereo Art će biti na licu mjesta, iako, uz ovako bogat i primamljiv program, to nije neka utjeha.
