RECENZIJA: Fiona Apple – Fetch the Bolt Cutters

21 april 2020
Author :   Srđan Strajnić

Pred nama je još jedan album koji se bavi „ženskim pitanjem“, ali za razliku od Laure Marling, kod Fione Epl srce i mozak nisu u savršenoj ravnoteži. Mozak dominira, a u mozgu bademasto telo (corpus amygdaloideum), smešteno bilateralno, duboko u njegovim temporalnim režnjevima, koje je odgovorno za percepciju emocija i kontrolu agresije izazvane dejstvom spoljnih faktora, to jest za takozvani fight-or-flight (bori se-ili-beži) odgovor. Ta instinktivna bori se-ili-beži reakcija organizma je danas, iako nema divljih zveri i ratobornih plemena, veoma česta kao posledica psiholoških pritisaka – napetosti i stresova modernog života. Na opasnost svake, pa i ove vrste organizam reaguje lučenjem adrenalina koji organizam priprema za borbu. Ovaj čas anatomije bio mi je neophodan da bih vas uveo u temu ovog aklamacijom prihvaćenog albuma. Tema je, naravno, žensko (i svako drugo) oslobođenje, do koga ne dolazi bez borbe. Otuda se adrenalin prosto preliva sa ove ploče.

Nepotpisani recenzent prethodnog Fioninog albuma „The Idler Wheel…“ (2012) na portalu potlista lucidno je povezao njeno delo sa Tom Vejtsom. Rekao je nešto kao „…svojom osobenošću podseća…“ što je tačno. I pre nego što sam pročitao taj prikaz i samom mi je na pamet pao Tom Vejts. Ne samo zbog osobenosti, već zbog karakterističnog „zvučnog udara“ koji oboje koriste. Međutim, jedan drugi uticaj je još očitiji – hiperfank sa ogromnim basom i ništa manjim bubnjevima dominira zvučnom slikom, a on može da asocira samo na Džordž Klintona i njegove P-Funk egzibicije. Postao sam ga svestan kada je supruga iz treće prostorije došla da zatraži da smanjim basove jer „sve se trese i vibrira“. A nisam mnogo odvrnuo pojačalo. Ali, da se vratimo Vejtsu. I Fiona i Vejts su se potpuno izmakli iz singer/songrajterskog manira zvanog „tiho teče Misisipi“ u pravcu avangardne umetnosti, po sistemu „nervozno vreme zahteva nervoznu muziku“. Zato ovaj album zvuči kao srodna duša Vejtsovoj trilogiji Bone Machine/The Black Rider/Mule Variations.

Nije to „lep“ album, nikako. „Fetch the Bolt Cutters“ uopšte nije milozvučan (smooth, što bi rekli Amerikanci), ne teče glatko. Nema gitara skoro uopšte, pojavljuju se u svega tri pesme. Sveukupan ton albuma više asocira na Brodvej nego na kantautorski folk. Način pevanja takođe. Specijalni zvučni efekti još više. Čak i lavež pasa i zveckanje njihovih ogrlica se uklapaju u tu Brodvejsku sliku. S druge strane, poruke su u širem smislu političke – dakle sasvim u tradiciji urbanih folkera sa istočne obale. Naravno, nisu brutalno direktne poput onih od protestnih pevača iz Grinič Vilidža iz devetstošezdesetih (najbolji primer: Phil Ochs – “All the News That’s Fit To Sing”), već su suptilnije (uopštenije/skrivenije) ali sasvim jasne. Već je i sam naslov indikativan kada se govori o temi albuma – „donesite sekače“ je fraza koju je izgovorila Gilijan Anderson (poznata kao Skali iz Dosijea X) u jednoj od epizoda englesko-irske serije „The Fall“ kao detektivka koja je na mestu zločina zatekla vezanu ženu, žrtvu torture.

Moram da primetim da drastična slika koju priziva ovaj naslov može imati impakt samo na one koji su zainteresovani za temu, dok do onih kojima je ženska ravnopravnost „zadnja rupa na svirali“ ta poruka neće ni dospeti. Pomisliće ljudi da je to izvod iz uputstva za upotrebu brusilice ili nekog sličnog alata. Zato se meni pristup Laure Marling istom pitanju više sviđa – deluje na podsvesnom nivou. Njen aktuelni album „Song for Our Daughter“ i „Fetch the Bolt Cutters“ Fione Epl se bave istom temom na dva sasvim različita načina. Laura se zavlači pod kožu, Fiona gura prst u oko. Naravno da se mladima više sviđa direktniji način, pa Fionin album daleko bolje prolazi u recenzentskim muzičkim krugovima (to su pretežno mladi ljudi). Veterani-tradicionalisti poput mene će blagu prednost dati Lauri, što će se videti na kraju, kada se uporede ocene.

Da sad krenemo od pesme do pesme da analiziramo nema nekog smisla. O muzici je već dosta toga rečeno, i nema pesme koja odstupa od matrice – uvek su u prvom planu bas i bubnjevi, uvek je tu nervozan vokal koji izbegava pevljivu melodiju do te mere da često prelazi u govor, da ne kažem u repovanje, uvek su prisutni raznovrsni efekti i naravno Fionin klavir koji jedino u uvodnoj pesmi zvuči melodično. U ostalima ili ispaljuje rifove (može se to i klavirom), ili pravi zvučni tepih za nervozno-agresivne muzičke pulsacije. Tekstovi pesama se bave različitim temama ali su svi, na ovaj ili onaj način, vezani za „skidanje lanaca“ (donestite sekač!). Sama Fiona je to ovako rekla: (citiram po sećanju) „…nije to ploča o slobodi izražavanja, to je ploča o oslobađanju iz zatvora u koji su vas drugi stavili ali i iz zatvora u koga ste sami sebe stavili. Prosto rečeno, oslobodi se veriga i izađi iz situacije koja ti ne odgovara“. Ta poruka je univerzalnija od ženskog oslobađanja, ona važi za svakog čoveka, posebno sada, kada je višom silom (korona virus) ograničena sloboda svakog građanina sveta. Ta poruka se možda može shvatiti i kao uputstvo za borbu protiv te pošasti: ne podilaziti virusu i njegovoj težnji da nas strpa u zatvor, već ga pripitomiti tako što ćemo se suočiti s njim. Možda je baš zato, baš u ovom trenutku album doživeo tolike pohvale, jer govori o onom što svako razumno biće na planeti Zemlji zna, da zatvor i izolacija nisu imanentni ljudskoj prirodi.

Razum kaže da je Fiona Epl snimila odličan album, najbolji u njenoj karijeri. Srce kaže drugo. Srce kaže da ću neke druge albume, ne tako dobre, ni tako značajne, voleti više. Bez obzira što je u ovom slučaju ispunjen onaj moj postulat o roku kao trodimenzionalnoj muzici u kome treća dimenzija daje kontekst širi od proste muzike sa tekstom. To je taj senzibilitet umetnika o kome često govorim – nije Fiona, dok je komponovala i snimala album pojma imala da će pandemija zavladati svetom, niti album govori o tome, ali ga jeste objavila baš u ovom trenutku (ranije nego što je planirano) jer je shvatila da je, još od praistorijskih lovaca-sakupljača, sloboda ono što karakteriše ljudski rod. Borba za slobodu (od gladi, od tlačenja, od bolesti…) je ono što je konstanta batrganja ljudskog roda kroz istoriju.  Taj „zeitgeist“ je Fiona Epl „uhvatila“, zato te unisone pohvale.

Ocena: 8.0//10

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio