Prijatan je svijet niškog benda Igralom, prijatan i onda kada preispituje i kada zabrinjava. To su melodije koje se lagano upisuju u proces starenja svakog pojedinca koji im se prepusti, one izdižu iznad tvrdog tla, kao pod dejstvom halucinogenih sredstava, ali tako da se pogled uvijek vraća zemlji i onome što zemlju čini lošijom od bestežinskog. U tom smislu meditativni post rock koji konstantno počiva na zapadnoafričkom bluzu, s izrazitim bas linijama i repetitivnim bubnjarskim razigravanjima, nekad dovršenim, a nekad ostavljenim da se nadograde na značenja ostalih zvučnih slojeva, postaje prostor na kom se informacija preobražava u konkretne slike, zavisno od onoga šta će svaki pojedini slušalac tražiti od svake pojedine pjesme.