Ne samo da ćemo 23. oktobra čuti novi album Brusa Springstina, već će to biti album u cijelosti snimljen sa E Street Bendom, nastao u samo pet dana zajedničke svirke veterana rokenrola koji se još uvijek, očigledno, dobro drže.

Ukupno 12 pjesama snimljeno je uživo u Bossovom kućnom studiju u Nju Džersiju, koji se nazire na fotografijama i kadrovima iz spota za naslovnu numeru . “Letter to You” je klasična, energična pjesma Springstina i njegove legendarne muzičke trupe, zvukom i dinamikom priziva neke njine klasike iz prošlog stoljeća, a to možda nije za čuđenje jer će se na istoimenom albumu naći devet novih, kao i tri pjesme izvorno napisane još ranih sedamdesetih godina. To su “Janey Needs a Shooter,” “If I Was the Priest” i “Song for Orphans”, čiji su nazivi moguće poznati najvatrenijim fanovima.

Umjesto jednog ili čak dva The Cure albuma koje je pominjao prošle godine – a nema ih ni za lijeka - Robert Smit nas je počastio svojom neponovljivom interpretacijom i gostovanjem u novoj pjesmi grupe Gorillaz.

“Strange timez” je najava albuma “Song Machine”, u kojoj pored čovjeka čiji se glas nimalo ne mijenja, i koji pjeva kao u svojoj (ili bilo kojoj) pjesmi, javlja i Dejmon Albarn, jedan od arhitekata žanrovski hibridnog singla. Čudna pjesma za čudna vremena, praćena animiranom kreacijom jednog od najčudnijih muzičkih projekata ikada.

Ovom prilikom za album planiran za kraj oktobra, u goste su pozvali i Pitera Huka, Eltona Džona, Becka, St. Vincent, Fatumatu Diavara i druge rok, pop i rep muzičare, tako da 11 numera i spotova donosi svašta nešto, teže za objasniti ili opisati, ali pitko za poslušati uprkos ambicioznosti.

Prvi trejler nagovještava monumentalno otvaranje filmske sage zasnovane na istoimenom, fetišizovanom šestoknjižju Frenka Herberta, koje slovi za jedan od ključnih romansijerskih poduhvata unutar žanra i najprodavaniju SF sagu svih vremena.

Novu filmsku adaptaciju, nakon čuvenog autorskog podbačaja, ne nužno lošeg ostvarenja ali bez sumnje najslabije karije u impresivnoj filmografiji Dejvida Linča, režirao je kanadski reditelj Deni Vilnev, koji se afirmisao izvanrednim, emocionalno razornim filmom “Zgarišta” (Incendies), briljirirao u akcionoj drametini "Sikario", a nije poklekao ni pod gabaritnom težinom kultnog “Istrebljivača” (Blade Runner), jednog od kamena-temeljaca SF-a u filmskom mediju, budući da je snimio spektakularan ali seriozan nastavak za poštovanje i dugotrajno uživanje - Blejd Raner 2049.

Čini se da ćemo raskošne, vizuelno impresivne prizore i ikonične likove gledati i u spektaklu kakva je nova “Dina”, sve sa izuzetnom glumačkom ekipom koju predvode Timoti Šalame, Havijer Bardem, Oskar Ajzak, Šarlota Rempling, Stelan Skarsgard, Rebeka Ferguson, Džoš Brolin i drugi, uključujući one trenutno popularne kao što su Džejson Momoa i Zendeja.

Prvi, odnosno drugi utisci sa pješčane planete Arakis su senzacionalni, a fanove raduje i činjenica da se reditelj izborio da snimi dva filma, tako da je ovo tek višesatni uvod u epsku avanturu koja će trajati, a izgleda kao da bi lako mogla da oduševi - samo je pitanje da li u većoj ili u manjoj mjeri. Naravno ukoliko i koliko uspije u dva dugometražna filma da sažme sve aspekte Herbertovog slojevitog remek-djela koje se bavi i duhovnošću, religijom, ekologijom a naposljetku (ili, pak, na početku) brojnim karakterima i njihovim međusobnim odnosima.

Kako sada stvari stoje premijera bi trebalo da se dogodi 18. decembra.

U susret kasnom ljeti Niko surfuje noseći sa sobom puno vedrine, melodičnosti i šarma, što potcrtava simpatični, dijelom animirani video kojim autor predstavlja svoj drugi singl. Sa samo dvije pjesme, “Pola noći” i “Amerikanka”, Nikolić je još jedno otkriće kultne izdavačke etikete više-manje zauvijek čije je vodeće ime Svemirko, regionalna pop atrakcija. Novo kantautorsko ime na sceni, kojoj je dugo manjkalo radiofonične pop muzike što drži do sebe, takođe je osvježavajuća pojava; Niko Nikolić dolazi iz Trstenika, stvara u Beogradu, ne samo da dobro svira gitaru nego piše stihove sa šmekom, lišene opštih fraza i očekivanih momenata.

Romantična reminiscencija na flert sa (da li zamišljenom da li stvarnom) Amerikankom plijeni hit potencijalom, a šarenilo iz stihova preliva se u pravi ljetnji spot koji su animirali i kreirali Vukašin Milićević i Tamara Hasičević.

U 83. godini, tokom vikenda je preminuo slavni češki sineasta, jedan od najznačajnijih evropskih reditelja druge polovine XX vijeka. Uz Formana, Jirži Mencl je bio najistaknutiji stvaralac “češkog novog talasa” čija poetika je imala izuzetno snažan uticaj i na mnoge (vodeće) reditelje iz bivše Jugoslavije, posebno “generaciju” koja je studirala u Pragu, na FAMU, gdje je dugo godina bio profesor.

Mencl je započeo filmsku karijeru kao asistent režije znamenite Vere Hitilove, a nakon niza kratkometražnih filmova snima maestralni dugometražni debi, “Strogo kontrolisani vozovi” (1966), prema istoimenom romanu (i po scenariju) čuvenog češkog pisca Bohumila Hrabala za koji osvaja Oskara. Sa njim potom sarađuje na još jednom klasiku, “Ševe na žici” (1969), koji je takođe baziran na Hrabalovoj prozi. Iako kasnije nagrađen Zlatnim medvedom na festivalu u Berlinu, taj se film zbog suptilne satire našao na udaru komunističkih vlasti u Češkoj i bio je zabranjen u toj zemlji sve do 1990.godine.

U njegove najbolje filmove ubraja se i dražesna komedija “Hirovito ljeto” (1968), te možda najpopularnija Menclova komedija “Selo moje malo” (1985) koja je bila nominovana za Oskara za najbolji strani film, a od novijih ostvarenja “Služio sam engleskog kralja” (2006), ponovo po Hrabalovom romanu.

Pored suzdržanog, neodoljivog humora i izvanredno izgrađenih likova tzv. malog čovjeka, te vanrednog rediteljskog rada sa glumcima, Jiržijeve (rane) filmove karakteriše i naročita vizuelna poetičnost, kao i subverzivnost koja je uvijek ostajala prikrivena, ali neizbježna.Mencl bi se mogao nazvati velikom dušom evropske kinematografije, a pride je režirao pojedine erotske scene koje slove za antologijske. Izuzetan humanista, humorista i realista, a u najboljih djelima pjesnik pokretnih slika, ostavio je dubok trag u evropskom filmu, posebno komedijama od ukusa i smisla; njegovi filmovi su nezaboravni, po pravilu komični i provokativni prikazi jednog vremena, domaćeg mentaliteta i svijeta koji nije imao slobode koje danas imamo, kod nas svojevremeno veoma popularni, ali nažalost nedovoljno poznati (naj)mlađim generacijama gledalaca.

“Neko tebi drag” je singl kojim mnogima drag beogradski bend najavljuje peti studijski album, pod nazivom “La Reunion”, a isti se ipak neće pojaviti ove godine kako je prvobitno bilo planirano. Godina kao nijedna druga, u kojoj je mnogo toga odloženo ili nedovršeno ili nemoguće (npr. planirati), zaslužuje upravo jednu ovakvu, jedinstvenu stvar – u njoj se susreću Oljin čarobni glas, zagonetni stihovi koji bivaju ozvučeni vedrinom koju nemaju na papiru, i neobično aranžirana poglavlja petominutnog, nježnog ali snažnog kolaža sa elementima folk, pop i rok muzike i, na momente, psihodeličnog sazvučja.

Atmosferu na granici jave najviše grade gitare, kako one blage tako i sonične solaže nepogrešivog Nikole Berčeka, a izvjesno da je i aranžmanu i atmosferi ovaj put značajan doprinos dao Srđan Popov, muzičar sklon zanimljivim avanturama. On je sa Sašom Jankovićem (ko)producirao pjesmu koja jeste nalik putovanju: kroz šumu osjećanja, prostore sjećanja i sanjanja, čiji se predznak mijenja kako putešestvije odmiče, u zavisnosti od putnikovog karaktera i namjera, pogleda na svijet, ali i na muziku.

Pored pomenutih, Autopark čine Lav Bratuša i Miroslav Cakić, a Olja je naravno Ognjenka Lakićević. Ona je na svom Fb profilu predstavila novu pjesmu i spot na sledeći način:

Strana 24 od 124

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio