Legendarni muzičari Airto Moreira i Flora Purim, koji se ubrajaju u prvake brazilske i svjetske džez muzike, glavni su gosti sedmog Southern Soul festivala u Ulcinju, rezervisanog za kraj juna mjeseca.

Airto Moreira je inovativni perkusionista i bubnjar koji je u svojoj plodnoj karijeri sarađivao sa najvećim među velikanima džeza: Dizijem Gilespijem, Majlsom Dejvisom, Antoniom Karlosom Žobimom, supergrupom Weather Report… Najpoznatiji je po saradnji sa pjevačicom, inače suprugom, Florom Purim sa kojom aktivno nastupa od šezdesetih godina, a oboje su bili članovi jednog od ključnih jazz fusion sastava sedamdesetih, Return to Forever, koji je predvodio Čik Korija. Njihova muzika je kombinacija originalnih brazilskih uticaja i američke džez kulture XX vijeka, pa je nastup u Ulcinju jedinstvena prilika da ih čujemo uživo, dok izvode klasike iz bogate pedesetogodišnje karijere, a pretpostavljamo da ćemo čuti i nekoliko kompozicije sa izvrsnog pretprošlogodišnjeg albuma brazilskog maestra, “Alue”.

Veliko iznenenađenje desilo se sinoć u samom finalu dodjele Oskara - za najbolji film proglašeno je ostvarenje Pitera Farelija “Zelena knjiga” koji je takođe dobio prestižno priznanje za originalni scenario, a sve popularniji glumac Maheršala Ali Oskara za najbolju sporednu mušku ulogu.

Veliki favorit, Alfonso Kuaron, osvojio je Oskara za najboljeg reditelja i direktora fotografije, kao i nagradu za svoj rodni Meksiko – Oskara za najbolji film koji nije snimljen na engleskom jeziku. Sa "samo" tri osvojene pozlaćene statue, to je manje nego se očekivalo za film sa deset nominacija koji je nanizao skoro sva značajnija strukovna priznanja.

Prva šestina godine, uslovno rečeno, obećava kada je regionalna scena u pitanju, pa vam prilažemo četiri singla koja su, nadamo se, uvodi u četiri dobra albuma.

Iz Kotora nam stiže izuzetan blues rock zvuk. Ozbiljna je to svirka, kompleksna, slojevita, kao da unutar jedne pjesme živi još nekoliko odlomaka iz drugih, što nam obećava poprilično dobar album. Light Under The Black Mountain se ne mogu osloboditi uticaja najboljeg doba kad je u pitanju ovaj žanr, ali to ih ne pripisuje nikome, budući da su izdigli svirku na viši nivo, razigrani su u pravom smislu te riječi, posebice tamo na prelazima iz jednog u drugi atmosferični tok, tako diskretno da nam ne naruši fokusiranost. Slivanje gitare i bas linije niz stabilan ritam, a zatim njihova sparingovanja nakon prvog refrena, te harmoničnost koja pomalo razbije žustrinu, na kratko, sve su to odvojena slušalačka življenja unutar petominutne audio drame.

Istina je da ako ne može sve što imaš za reći da stane u pjesmu od tri minuta, teško da će stati i u dužu, a opet, malo je istinskih majstora u muzici koji dosljedno svode svoju misao i odgovarajući instrumentalni oblak u tako malo vremena. Nekima tri, a nikšićki Punkreas ovog puta u manje od dva minuta zvučno oslikava jednu, budimo i mi svedeni, epizodu za šankom.

Tri poslednja (zvanična) singla Dunje Ercegović alias Lovely Quinces daju nam za pravo da je imenujemo primadonom regionalnog rokenrola. Njena, inače veoma sugestivna, senzitivna strana (lirskog subjekta) na njima skoro da ne dolazi do izražaja, da ne kažemo izričaja, osim u jednoj pjesmi – “Call The Shots”. Kao da je strast, u osnovi uvijek pogonsko gorivo njene muzike, preuzelo dominaciju potpuno, pa nas je šamara sa svih strana ( i kanala) u novoj stvari koju je snimila sa bendom. No, to nije njen bend, žestoka ritam sekcija pozajmljena je iz Punčki – uvijek izvrsna Anja Tkalec svira bas a Goran Nježić, za ovu priliku nimalo nježan, je za bubnjevima. Gitaru pored i (povremeno) naspram autorke svira Mark Mrakovčić, koji je “Sick in the Head” miksao i producirao.

Strana 49 od 124

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio