Balada je po sebi skliska forma pop pjesme: ako autor nije dovoljno vičan i ne pristupi joj sa nužnim, delikatnim pristupom, lako može skliznuti ka patetičnom sentimentu ili bezličnom, a uzaludnom trudu. U principu se to nerijetko dešava onda kada kompozitor na silu pokušava da se umiljava, što ne pamtimo da je Pol Veler (u)činio u svojoj višedecenijskoj karijeri. Pratio je muzu koja ga nikada nije napustila, a ne trendove ili želje slušalaca.
Danas je napunio okruglo 60 godina, od kojih je 40 godina na sceni - najprije kao frontmen The Jam ali i Style Council, a poslednjih četvrt vijeka –ah, kakav staž sve skupa!- kao kantautor koji redovno objavljuje vrlo dobre albume. Sklon je čestim promjenama, ne ušuškava se u lovorikama, mada ga prepoznajemo po ozbiljnosti, tačnije zrelosti koja se uočava u svakom njegovom singlu. Rijetki su tako plodni autori koji unaprijed eliminišu sopstvene greške, sa potpuno ujednačenim opusom. Pomenimo samo neke od najboljih izdanja: “Wild Wood”, “Stanley Road”, “22 Dreams” ili “Saturn's Pattern”, a da ne navodimo sve rok ili pop hitove koje potpisuje.
Maestro Hau Gelb po drugi put stiže na kotorsku Ljetnju pozornicu, tri ljeta posle nezaboravnog nastupa na Sea Rock festivalu kada je svirao u pratnji još jedne legende moderne rock muzike - Stiva Šelija. Budući da je harizmatični interpretator i jedan od najuticajnijih (kant)autora američke alternativne muzike ponovo aktivirao svoj kultni sastav Giant Sand, te da u junu sviraju evropsku turneju na kojoj izvode pjesme sa početka svoje karijere, posebno debi albuma “Valley of Rain”, to nije isključeno da jedan od esencijalnih bendova Americane po prvi put gostuje i u Crnoj Gori. No, čak i solo nastup Gelba se nipošto ne propušta, budući da je riječ o maestralnom muzičaru koji istoriju rock, folk a reklo bi se i jazz muzike ima u malom prstu, što je pokazao na fascinantnom koncertu 2014. godine.
Jedan od najznačajnjih književnika XX vijeka preminuo je sinoć u 86 godini, sa statusom čuvenog, za neke i kontroverznog autora koji nije pravio kompromise u literaturi.
Filip Rot je već za svoju prvu knjigu, novelu “Zbogom Kolambus” iz 1959. godine, nagrađen Nacionalnom književnom nagradom, dok ga je kultna knjiga, svojevrsna oda masturbaciji i urnebesno smiješna “Portnojeva boljka” deset godina docnije učinila svjetski poznatim romanopiscem.
U vremenu kad je teško okupiti živu publiku da pogleda jedan ozbiljniji igrani film, entuzijazam ekipe okupljene oko Rokumentarnih dana, festivala dokumentarnog filma u čijem je fokusu muzika, zaista zaslužuje divljenje. S minimumom sredstava, ipak nisu sabili program, već su odlučili da rade onako kako su od početka zamislili – kroz četiri sadržajna festivalska dana provući će nekoliko značajnih filmova o velikim imenima regionalne muzike, i o onima koji su u povojima sopstvenih muzičkih putešestvija.
Festival će se po drugi put održati na dvije lokacije u Nikšiću, u čuvenoj sali JU „Zahumlje“, i u inspirativnom prostoru već kultnog Blues Brothers Bara, čija su vrata već deset godina otvorena za kvalitetne stvaraoce iz gotovo svih oblasti umjetnosti.
Zlatnu Palma pripala je japanskom režiseru Hirokazu Kore-edi za “Shoplifters”, dramu o porodici koja se bori sa siromaštvom ali ostaje na okupu, jedan od najdirljivijih filmova ovogodišnjeg izdanja prestižnog festivala u Kanu, dok je Gran pri dobio njegov mnogo poznatiji kolega Spajk Li, za svoju crnohumornu satiru “BlackKklansman”. Potonji je baziran na stvarnim događajima o ozloglašenom američkom klanu i infiltraciji tamnoputog Amerikanca u redove Kju Kluks Klana, i nagrađen je petominutnim pljeskom publike na premijeri, ali ipak kraćim od aplauza koji je dobio južnokorejski autor Lee Chang Dong odnosno odlično ocijenjeni film "Burning" no isti je ostao bez ijedne nagrade - što je svojevrsno iznenađenje među filmskim kritičarima i poznavaocima filma.
Nagrada žirija dodijeljena je potresnoj priči o napuštenom maloljetnom dječaku koju potpisuje libanska rediteljka Nadin Labaki pod nazivom "Capernaum", a najbolji režiser po mišljenju žirija, kojim je ove godine predsjedavala Kejt Blančet, jeste ugledni poljski sineasta Pavel Pavlikovski koji je u Kanu predstavio još jedan crno-bijeli film "Cold War". Priznanje za scenario podijeli su iranski reditelj i scenarista Džafar Panahi i italijanska autorka Aliće Rorvaher.
Specijalna, takoreći počasna nagrada žirija dodijeljena je Žan Lik Godaru, živom klasiku sedme umjetnosti koji nije prisustvovao ceremoniji dodjele nagrada u Kanu.
Ima nešto u načinu na koji Luce iznese tužnu pjesmu, a da nikoga ne ostavi tužnim do kraja. Uvijek je na pola puta do osmijeha i ostavljanja da okolnosti odrade svoje, a da ona ne staje na tim „kretanjima“ na put. To je potpuna stopljenost nje kao autorke, nje kao interpretatorke i nje kao lirske junakinje sopstvenih pjesama. U tom smislu njena ubjedljivost je potpuno neupitna, ona ne dozvoljava dvojbe, uvijek bi svaka opjevana/ispjevana priča mogla biti baš njena.