Jedna od dobrih strana nostalgije je njena sposobnost da se pretvori u pjesmu odmah nakon dubokog uzdaha. Postoji taj uzdah u pjesmi „Ništa“ benda Svemir, negdje tamo krajem prve strofe, pa se još ponovi, nekako dublje, možda malo više na ivici bolnog, ali nikako preko. Važno je naglasiti da se radi o djeliću akustičnog seta, a ne studijskoj snimci, i ta neka doza sjete je spontana, i bliska, i lako prepoznatljiva svima koji su zaglavili jednom nogom u nekom svom juče.