RECENZIJA: Bad Daughter – Let Me Panic

27 novembar 2021
Author :  

Pripitomljene strasti i preobražaj estetike

“Let Me Panic” prvi je pravi album Dunje Ercegović koja je sredinom prethodne dekade sinula pod pseudonimom Lovely Quinces i vrlo brzo se afirmisala kao ultimativno talentovana (kant)autorka, od početka (muzički) drčna i, u prenesenom smislu, glasnija od ostatka izrazito bogate ženske kantautorske scene regiona. Pod pomenutim umjetničkim imenom snima “samo” tri EP-ja, ali kakva – sa nizom izuzetnih indi(e) folk-rok hitova, no nažalost ne uspijeva uobličiti debi album ni nakon nekoliko godina, pa šalje samu sebe "u mirovinu" da bi se prošle godine nakratko vratila, sa bendom...

Kuriozitet je da paralelno sa LQ, dakle prije punih sedam godina, počinje da se poigrava drugačijom muzičkom formom, skrivena iza imena Bad Daughter. Iako je tokom ranijeg perioda zabilježila nekolicinu (kako i sama kaže) “pop pjesmuljaka”, pred početak ljeta priredila je veliko iznenađenje za fanove, pa tako i ovdje u Crnoj Gori gdje je imala par izvrsnih festivalskih nastupa, najavnim singlom sa aktuelnog albuma, uz prateći erotizirani spot u režiji Hani Domazet.

Nakon “Favourite Game” u kojoj je žanrovska promjena bila nedvosmislena, singlom “Thick” definitivno potvrđuje svoj autorski potencijal, znatno šireg opsega nego se to dalo očekivati. Kompletan album umnogome proširuje stvaralački dijapazon Dunje Ercegović, počev od drugačijeg stila i žanra, suštinski pop muzike u kojoj preovlađuje elektronika, a za to potonje je zaslužan producent i aranžer Leonard Klaić. On je ne samo preobukao Dunju u novo estetsko ruho, nego i značajno oblikovao strukturu i teksturu pjesama, slojevito ih aranžirajući – često minimalističkim sredstvima. Ako imamo na umu da je Ercegovićka temperamentna persona, očito snažnog karaktera i osobnosti, ne bi nipošto valjalo zanemariti zasluge ključnog kreativnog saradnika, ponajviše zbog vrlo moderne i -najkraće rečeno - moćne produkcije koju potpisuje.

Sa druge strane, kao autor(ka) svih tekstova i kompozitorka, “loša kći” je ostala prodorna i provokativna, dok su nove pjesme začuđujuće melodične i polovina se može ubrojiti među njene najuspješnije radove. Prije svih to je jedan od najpotentnijih i najzaraznijih singlova godine, “Thick”, koji uz neočekivano suptilnu, prekrasnu baladu “Drown Her”, najdužu numeru na inače kratkom albumu, predstavlja(ju) vrhunac njenog dosadašnjeg opusa. Pravi primjer drugačije estetike, ali ne i suštinske promjene poetike, jeste “Savage”, u kojoj je autorka – baš kao u preostalih sedam pjesama – pripitomila strasti (svog alter ega). Bez obzira na to, i ta i svaka druga pjesma Bad Daughter iz nove faze naprosto buja od strasti, implicitno - iz stihova. Njena lirika i dalje sadrži snažne emocije, drskost i ženstvenost u isti mah, povremeno i nešto što ovom recipijentu liči na sarkazam, a u svakom slučaju na samosvojnu i, čini se, prkosnu personalnost. Sve navedeno potcrtano je smirenijom, ali ništa manje emocionalno ubjedljivom interpretacijom, pa se može konstatovati da Dunja, naravno uz asistenciju Leonarda, savršeno kontroliše baš svaki aspekt BD iskaza.

Album je ujednačen u cjelini, sluša se od uvodne do poslednje pjesme sa nesmanjenom pažnjom, bez preskakanja. Dijelom zbog kraćeg trajanja (ukupno tridesetak minuta), ali mnogo više zbog primamljivosti i harizmatičnosti svakog pojedinačnog songa, sluša se više puta “u cugu”, štaviše za mene lično to je i najslušaniji album godine. Šlag na sve i ujedno ono što povezuje (u jedno) mnogo toga ovde izrečenog, jeste fascinantan omot koji je kreirao Denis Butorac. Isti u sebi sažima srž albuma i opisanih, strogo kontrolisanih muzičkih avantura, a šlagvort je (bio) i sam naziv projekta. Da, Nestašna kći ide u prilog tezi o ukroćenim strastima i naslovom, “Let Me Panic”, što bi se možda moglo protumačiti i kao prigušeni poklič žene koja definitivno sazrijeva, ne stideći se onoga što jeste i što želi biti.

Konačan utisak je da je Dunja Ercegović autorski sasvim sazrela, da je spremna na sve glede muzike, da je hrabra i sklona (samo)istraživanju i eksperimentima, a što je još važnije čini se da granice za nju ne postoje. U tom smislu podsjeća (me) na fenomenalnu St. Vincent, samo sa manje esktravagancije... Bilo bi zaista lijepo da Lovely Quinces nije okončana priča sada kada je otvoreno ovo novo poglavlje kojim je mnogima draga (kant)autorka zakoračila u nepoznato, međutim, pošto se kao Bad Daughter snašla toliko dobro nema razloga za paniku. Sledeći korak će najvjerovatnije biti potpuno drukčiji, nadajmo se da nećemo čekati duže na konkretan sledeći potez, da ne kažem album, jer bilo bi šteta za ovako raznorodan, razobručen talenat da ne procvjeta svim svojim laticama.

Ocjena: 8.5/10

RECENZIJA: Bad Daughter – Let Me Panic - 5.0 out of 5 based on 1 vote
Novak Govedarica

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio