Recenzije

Rate this item
(0 votes)

Najviše mrzim one koji vam kažu, značajno vas pogledavši, „je l’ sam ti rekao?“ a sada ću baš to pitanje ja vama da uputim. Ne znam da li se iko seća, ali čim je izašao njihov prvi album proročanski nazvan „Masterpiece“ rekao sam da će Adrijan (“Jadranka”) Lenker biti velika zvezda (tačnije, ovako sam rekao: …naslovna “Masterpiece” i “Paul” su pesme koje obećavaju da će se nagoveštena izuzetnost jednoga dana u potpunosti realizovati.). Četiri albuma kasnije, jasno je da nisam pogrešio! I najveći skeptik će čim čuje prve taktove pesme „Change“ koja otvara novi album postati vernik Big Thiefa. Veliki bendovi se nikad ne baziraju na samo jednom bitnom članu (Lenon i Makartni, Džeger i Ričards, Pejdž i Plant…) pa tako i u ovom slučaju Adrijan(a) nije sama. Tu je podjednako bitni Bak Mik, glavni gitarista koji ne može Lenkerici da parira autorski, ali bitno utiče na zvuk benda. Na ovom duplom albumu koji broji čak dvadeset pesama nema mnogo njegovih gitarskih sola, jer je na nekim od prethodnih albuma zadovoljio svoje apetite u tom pogledu, ali ima funkcionalnog i svrsishodnog podređivanja kolektivu, pa je njegova gitara uz Adrianinu čvrsta osnova na kojoj počivaju vokali koji albumu daju distinkciju. Izvlačenje vokala u prvi plan uvek govori o pomeranju ka popu koje je ovde izvedeno tako da rok osnova njihove muzike ni jednog trenutka ne dolazi u pitanje. Možda je za doslednu privrženost roku najviše zaslužna ritam sekcija (Maks Oleartčik – bas, Džejms Krivčenia – bubnjevi, produkcija).

RECENZIJA: Nežni Dalibor - Skroz OK

Rate this item
(0 votes)

Već prvi pogled na naslovnu fotografiju novog EP izdanja – tri godine posle singla koji mu je prethodio i čak pet nakon poslednjeg albuma grupe Nežni Dalibor – daje nam do znanja da ovo nije tek puki pop produkt; autorka Marina Uzelac po ko zna koji put prevazilazi svoje (inače vrhunske) domete i kreira simboličan “kaver” metafizičkog mini albuma koji zaranja u suštinu. A na njemu je sledeće:

Melodična i bučna muzika, prepuna kontemplacije, sva u sagledavanju Svijeta i sebe u njemu, kao izgubljene i bespomoćne jedinke...

RECENZIJA: Bad Daughter – Let Me Panic

Rate this item
(1 Vote)

Pripitomljene strasti i preobražaj estetike

“Let Me Panic” prvi je pravi album Dunje Ercegović koja je sredinom prethodne dekade sinula pod pseudonimom Lovely Quinces i vrlo brzo se afirmisala kao ultimativno talentovana (kant)autorka, od početka (muzički) drčna i, u prenesenom smislu, glasnija od ostatka izrazito bogate ženske kantautorske scene regiona. Pod pomenutim umjetničkim imenom snima “samo” tri EP-ja, ali kakva – sa nizom izuzetnih indi(e) folk-rok hitova, no nažalost ne uspijeva uobličiti debi album ni nakon nekoliko godina, pa šalje samu sebe "u mirovinu" da bi se prošle godine nakratko vratila, sa bendom...

Kuriozitet je da paralelno sa LQ, dakle prije punih sedam godina, počinje da se poigrava drugačijom muzičkom formom, skrivena iza imena Bad Daughter. Iako je tokom ranijeg perioda zabilježila nekolicinu (kako i sama kaže) “pop pjesmuljaka”, pred početak ljeta priredila je veliko iznenađenje za fanove, pa tako i ovdje u Crnoj Gori gdje je imala par izvrsnih festivalskih nastupa, najavnim singlom sa aktuelnog albuma, uz prateći erotizirani spot u režiji Hani Domazet.

RECENZIJA: Bad Daughter – Let Me Panic - 5.0 out of 5 based on 1 vote

RECENZIJA: Abba – Voyage

Rate this item
(0 votes)

Gledao sam tu „Pesmu Evrovizije 1974“ kad se ABBA prvi put pojavila sa pesmom „Vaterlo“, tada je nas predstavljala Korni Grupa sa pevačem Zlatkom Pejakovićem i pesmom „Moja generacija“. Kornelije Kovač je komponovao pesmu u tada vrlo aktuelnom simfo-rok maniru, ali je ona bila previše alternativna za jedno pop-muzičko takmičenje. ABBA je tada našla pravu meru i pravi format – čista pop pesma bržeg ritma, stajling u tada najaktuelnijem glam-rok fazonu i tada česti „2+2“ format (setimo se naše grupe One i oni) u kome su žensku dvojku činile arhetipske „crnka“ i „plavuša“. Moglo se već tada videti da će biti nešto od njih, ali da će biti jedna od najvećih pop grupa ikada (i po kvalitetu i po uspešnosti) to je ipak bilo teško predvideti. Muška dvojka nije samo popunjavala scenu i bila lepa (jer nije baš bila lepa hehe) ali jeste bila kreativno srce grupe. Bjorn i Beni su napisali sve pesme koje je ABBA izvodila osim jedne, koju je supotpisala Agneta Feltskog. Stig Anderson, menadžer grupe ABBA, je učestvovao u pisanju tekstova na prvim albumima grupe. Drugih autora na njihovih deset albuma nije bilo.

Dakle, Ani-Frid Lingštad, Agneta Feltskog, Bjorn Ulveus i Beni Anderson su objavljivanjem albuma „Voyage“ 5.11.2021. restartovali svoju karijeru. Poslednjih pet godina se pripremao teren za ovaj album, što najavama, što konkretnim potezima, počevši od prvog zajedničkog nastupa svo četvoro posle mnogo godina na „Mamma Mia!“ partiju održanom 20, januara 2016 u Stokholmu. Od tada s vremena na vreme čujemo najave za vitruelnu turneju putem  nove tehnologije, preko njihovih avatara (ABBAtars) i za novi album, koje su se posle mnogih odlaganja najzad obistinile, bar kad je o albumu reč.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio