Dugi instrumentalni uvod uvijek je predigra kojoj se vraćamo da bi pokupili informaciju koja je ostala ispred priče u koju smo ušli nespremni. Svaki sljedeći put nas predznanje čini superiornima. Dugi uvod u pjesmu „Zlato“ ima dinamiku javne tajne, ne grmi, ali pomalo sijeva u svom pokušaju da magnetiše onog ko sluša. Dominira ritam sekcija složena na restauriranoj osnovi iz nekog drugog vremena i nekog drugog prostora. Dah orijentalnog se gubi indiskretno u agresivnoj gitarskoj transformaciji neostvarenih želja postupkom pretvaranja tečnog u čvrsto.