12 manje poznatih filmova koje bi trebalo gledati na Festu

17 februar 2020
Author :  

Svaki novi FEST, pa tako i 48. izdanje renomiranog Međunarodnog filmskog festivala u Beogradu, koje startuje 28. februara, nudi novu, mada uvijek istu dilemu – koje filmove izabrati iz obimnog festivalskog programa, jer je naravno nemoguće pogledati ne svih 96 planiranih, nego čak ni pola od filmova koji će biti prikazani u Sava centru, Kombank dvorani, Dvorani kulturnog centra, Domu omladine i drugim bioskopskim salama tokom desetodnevnog trajanja i praktično cjelodnevnih (i noćnih) projekcija. Iskusniji filmski kritičari i novinari, izvikane i dobro znane filmove “preskaču” da bi vidjeli naslove koje je, nerijetko, teško ili znatno teže pronaći na internetu, a o TV programima da i ne govorimo. Poznatiji filmovi najćešće, nedugo nakon festivalskih premijera, bivaju prikazani na redovnom kino repertoaru.

Stoga vam nudimo listu dvanaest s pažnjom probranih filmova, koje valja preporučiti zbog mnogo razloga, te pokušati iskombinovati sa nekim od filmovima Srdana Golubovića, Džarmuša, Končalovskog, Polanskog, Terensa Malika, Istvuda, Toda Hejnsa, braće Darden, Vudija Alena ili pak Koste Gavrasa, Milče Mančevskog i Atoma Egojana koji će biti gosti FEST-a. Tim prije jer se nekoliko ovde navedenih naslova nalazi u Glavnom takmičarskom programu, u kom festivalskom segmentu su tokom prethodnih par godina prikazivani redom izvrsni filmovi - koji su docnije postali poznati…

ISTINITA PRIČA O KELIJEVOJ BANDI

Opasan, možda i opak film baziran na istoimenom kultnom romanu australijskog književnika Pitera Kerija, za koju je dobio svoju drugu Bukerovu nagradu. Glavni junak je Ned Keli, za jedne razbojnik sa one strane zakona a za druge (anti)heroj na tragu Robina Huda. U ulozi glasovitog odmetnika, kog mnogi ne doživljavaju u skladu sa istorijskim zapisima, našao se britanski glumac u strelovitom usponu Džordž Mekej, koji se široj publici predstavio briljantnom nosećom ulogom u (anti)ratnom klasiku “1917”. U glumačkoj ekipi je i Rasel Krou, što je dabome značajan plus novom filmu u režiji njegovog sunarodnika Džastina Kurcela. Kurcel je strahovito odvažan autor koji potpisuje tako različita djela kakva je njegova autentična verzija “Magbeta” i, na drugoj strani, ne naročito uspjela ali svejedno vizuelno uzbudljiva filmska adaptacija kultne video igre “Assassin's Creed”. Ukratko, ne samo film koji bi trebalo vidjeti na predstojećem Festu, već jedan od iščekivanijih filmova ove godine - uopšte.

MEDENI DEČAK

Da nije samo miljenik (uglavnom ženske) publike u spektakularnim, mahom besmislenim holivudskim atrakcijama tipa Transformersa, Šaja Labaf je dokazao ovim filmom, u kome ima pregršt autobiografskih elemenata. U njemu igra jednu od glavnih uloga i što je možda još važnije - potpisuje scenario. “Medeni dječak”, u režiji Alme Haler, nagrađivane autorke dokumentarnih filmova a takođe i interesantnih video spotova, zapravo je priča o bolnom odrastanju i mučnom odnosu oca i sina. Sin nije običan, već "predodređen" da postane uspješan glumac, a otac je nemilosrdan prema klincu koji to po svaku cijenu mora da ostvari. Čini se kako je pisac scenarija, i sam slavan glumac, želio da raskrsti sa sopstvenim (porodičnim i ličnim) traumama, ali nikako nauštrb filma – jer isti je vođen, snimljen i glumljen vrlo intenzivno i ne momente inventivno, proizvodeći snažne, nikako patetične emocije.

RADOZNALA

Moguće jedan od suptilnijih filmova na raznovrsnoj, uobičajeno bogatoj trpezi Festa, uz erotske prizore koji već sami za sebe mame gledaoce. Erotika nije ničim izazvana niti bezrazložna, već se glavni likovi okušaju u sofisticiranoj erotskoj fotografiji. Tema je koliko specifičan ljubavni odnos između troje (i više?) ključnih likova, toliko i prevazilaženje društvenih, krutih moralnih normi s kraja 19. vijeka. U pitanju je dugometražni igrani film Lu Žene, nagrađivane za svoje televizijske projekte, očito rafinirane rediteljke koja koliko li karaktere istražuje i voajersku prirodu filma, sve to stilizovano snimljenim, na prvi pogled poetičnim i dobrano erotičnim debijem od koga puno očekujemo.

OSINJA MREŽA

Jedan od najvećih stilista savremene evropske kinematografije Olivije Asajas, nakon par izuzetno uspješnih ostvarenja (u autorskom, ne baš i komercijalnom smislu), pozabavio se špijunskim spletkama na Kubi, sve sa infiltriranim tajnim agentima u organizovanu grupu protivnika Fidela Kastra. Edgar Ramirez, Penelope Kruz i Gael Garsija Bernal predvode respektabilnu glumačku ekipu, što će sigurno privući solidnu publiku, više nego li politički aspekt sukoba u oduvijek egzotičnoj Kubi - koja i nakon Kastrove smrti istrajava u (neprestanoj) borbi protiv kapitalističkih sila. Potencijalno izuzetno uzbudljiv film u rukama iskusnog režisera koji je, istina, umio i da razočara;  zapravo je njegova filmografija neujednačenog kvaliteta, ali se čini da je poslednjih godina u konstatnom usponu, štaviše u naponu sopstvenih (ne malih) kreativnih snaga.

VIVARIUM

Irski režiser Lorkan Finegan za glavne adute začudne SF misterije “Vivarium” ima mlade glumačke zvijezde Džesija Ajzenberga i Imogen Puts, koji su odavno osvojili simpatije mnogih gledalaca, i baš zbog toga ih - kao slatki i naizgled "nevini" bračni par- smješta u nimalo idilično podneblje, u kvart identičnih kuća kome nema kraja. Trejler ne otkriva previše, ali automatski usisava gledaoca u distopijsku atmosferu odnosno prizore koji ne slute na dobro, uz narastajuće uzbuđenje da čim prije saznamo šta će se desiti sa protagonistima, a i sa bebom čijim čarima nisu oduševljeni. Ni najmanje.

TAJNI AGENT

Stilizovana crno-bijela drama sa natruhama noira, uz neodoljivu Gong Li u glavnoj ulozi, te renome kontroverznog režisera koji se sukobio sa kineskim vlastima, to su elementi koji privlače pažnju, pa stoga nisu mala ni očekivanja od novog filma Lu Jea, autora koga pamtimo po (nakratko) zabranjenom filmu “Letnja palata” na Festivalu autorskog filma u Beogradu. Radnja je smještena u 1941. godinu, tokom japanske okupacije Kine, a glavna junakinja je glumica koja stiže u Šangaj navodno da bi igrala u predstavi koju je režirao njen, hm, bivši ljubavnik. No, moguće je da postoje razni drugi motivi koji su nju mogli dovesti u grad u kome operiraju silni špijuni i saradnici kako sila Osovine, tako i savezničkih snaga, što je sve skupa prostor pogodan za koreografiju potencijalno kultnog, ne nužno tek žanrovskog ostvarenja.

RADIOAKTIVNO

Izvrsna Rozamunk Pajk u biografskoj drami o Mariji Kiri već je dovoljan razlog za gledanje filma čiji naslov povezuje naučna istraživanja i domete te heroine, ali i zloupotrebu radioaktivnih supstanci na način na koji ona nije ni sanjala. Francuska režiserka iranskog porijekla Marđan Satrapi sasvim je pouzdana autorka koja  se vrlo dobro snalazi u različitim žanrovima, ali i filmskim rodovima – podsjetimo da je debitovala pravim malim remek-djelom “Persepolis”, jednim od najboljih dugometražnih animiranih filmova u (n)ovom milenijumu. Budući da je gospođa Kiri jedna od onih persona koje su obilježile XX vijek, to film “Radioaktivno” ne bi trebalo propustiti, iako se na prvi pogled čini da je realizovan na klasičan, možda čak konvencionalan način.

ZVUK TIŠINE

Nekonvencionalno ostvarenje koje posebnu pažnju poklanja auditivnom u filmu kao mediju, sa očigledno drugačijim pristupom formi. Film je režirao Majkl Tiburski, ranije nagrađen na Sandensu, a i ovaj film je premijeru imao na tom renomiranom američkom festivalu. Glavni junak, koga tumači harizmatični Piter Sarsgard, bavi se “podešavanjem zvukova u domovima klijenata, kako bi iste prilagodio njihovom raspoloženju”. Već pomenuta rečenica, istrgnuta iz sižea, razbuđuje radoznalost, a jaki argumenti za gledanje su i glumci: sve popularnija Rašida Džons, talentovana kći muzičkog maga Kvinsija Džonsa, te Toni Revolori koji je bio pravo otkrovenje u Ves Andersenovom modernom klasiku “Grand Budapest hotel”.

BELA KAO SNEG

An Fontejn je francuska režiserka čije smo zanimljive filmove gledali na prethodnim izdanjima Festa, koja se ove godine predstavlja (lepršavom?) komedijom, a u isti mah ljubavnom dramom “Bijela kao snijeg”. Izabel Iper, jedna od najboljih glumica današnjice, igra ljubomornu maćehu glavne junakinje, Kler, u koju se zaljubljuje njen gospon ljubavnik. Film se poigrava motivima bajke “Snežana i sedam patuljaka”, uz sofistikovanu erotsku notu koje nije nedostajalo ni autorkinim prethodnim filmovima - uvijek sa centralnim ženskim likovima oko kojih se okupljaju muški, na ovaj ili onaj način inferiorni u odnosu  na subjekat ljubavi/erotskog zanosa/"obožavanja"...

MLEČNI ZUBI

Dugometražni debi Šenon Marfi fokurisan je na Milu, koja boluje od teške bolesti, no daleko od toga da se ona predaje, kao i na njenu porodicu koja pokušava da se naviknu na Morisa, prvu joj pravu ljubav. On je sitni delikvent i čak diluje drogu, a svojom pojavom i ponašanjem uznemirava majku i oca, dok protagonistkinji uliva hrabrost da živi onako kako zaista želi da živi, uprkos nedaćama. Budući da nema šta da izgubi, granice obzira i morala se neminovno pomjeraju… Čini se vrlo zanimljiva, dobro postavljena priča o odrastanju, potencijalno film sa snažnim emocionalnim punjenjem... Preporuka je velika i to što je prošle godine selektovan u Glavni takmičarski program festivala u Veneciji, iako nije osvojio nijednu nagradu, ali jeste dobio pozitivne ocjene uglednih kritičara.

PLAMENA JERES

“The Burnt Orange Heresy” je originalni naziv filma u kome bitnu sporednu ulogu tumači Mik Džeger, ikona rok muzike koji je, to mnogi ne znaju, ostvario nekoliko upečatljivih uloga u saradnji sa kultnim rediteljskim imenima. Đuzepe Katopondi se ne može ubrojiti u tu kategoriju, ali njegov drugi dugometražni igrani film nudi puno više od pomenutog kurioziteta, a na izvjestan način i ekskluziviteta koji može privući dodatnu publiku. Tim prije jer Džeger glumi dijaboličnog lika koji na zločin podstiče glavnog junaka, u interpretaciji izvanrednog danskog glumca Klasa Banga. Bang se nedavno našao u koži Drakule, u istoimenoj britanskoj mini seriji, koja mu je obezbjedila širu pozornost, ali prvenstveno je poznat po fascinantnoj vodećoj ulozi u remek-djelu “Skver” (iliti “Kvadrat”), jednom od ključnih filmove ove dekade (za neupućene ista traje do isteka 2020. godine). Ne zaboravimo ni starog filmskog vuka Donalda Saterlenda, ovom prilikom tajanstvenog slikara čija su platna predmet pažnje ostalih likova i planiranog nedjela. U igri je i ženski lik koji glumi Elizabet Debicki, ispostavilo se intrigantna glumica ako je suditi po recentnom filmu “Udovice”, tako da “Plamena jeres” može biti ili jeretički, jak film ili -pak- potpuno razočaranje.

DAMA HERC

Danski film koji je režirala široj javnosti nepoznata Mej El-Tuki bavi se seksualnom i emotivnom vezom uspješne advokatice u (najboljim?) godinama i njenog –sic!- znatno mlađeg pastorka. Uzajamna požuda remeti međuljudske odnose i način života glavne junakinje, koju tumači sjajna filmska i TV glumica Trine Dirholm, koju pamtimo iz par filmova koji su nedavno prikazani na Festu – “Niko, 1988” Suzane Nikjareli, a posebno “Komuna” Tomasa Vinterberga, a poznavaoci se sjećanju njene uloge u znamenitom remek-djelu "Proslava" potonjeg reditelja. Tabu tema, vrlo uvjerljivi glumci odnosno likovi, te psihološki komplikovane situacije koje ovlaš vidimo u trejleru više su nego obećavajuće, pa je to razlog da je “Dama herc” - inače nagrađen(a) od strane publike na Sandensu - uvršten u tuce filmova koje bi trebalo vidjeti na 48. Festu. Naravno pored mnogih drugih poznatih filmova, prije svega čuvenih režisera i režiserki, sa glumcima i glumicama koje ionako volimo, od kojih će većina uskoro igrati u bioskopima, a što nažalost nije slučaj sa gore navedenim naslovima.

Novak Govedarica

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio