Čini se da vizuelno već neko vrijeme diktira i auditivnom, i priča se na tu temu nikad ne može dovesti kraju. Neko bi rekao da su se ta dva svijeta nerijetko otimala jedan o drugi, i da projekti poput Psychedelic Cinema Orchestra postaju izraziti predstavnik oba svijeta u sažimanju. Naravno, kad je riječ o bazičnijim varijantama, jer cijela priča je vezana za vrijeme o kome znamo najviše ne ni iz druge, već iz treće ruke, što će onima koji su zakačili malo duha kraja šezdesetih (a moglo se to i ovdje, bilo je to vrijeme kad nismo mnogo zaostajali za svijetom) posebno biti prijatno za slušati i gledati.

Ken Brown ne krije da ga je neizmjerno zabavljalo osvjetljavanje koncerata i to u vremenu kad i nije bilo toliko peripetija oko toga kako i kad koji zrak uperiti na koje mjesto, već je sve bilo pitanje osjećaja, momenta, nizanja. Godina je bila 1967. Brown je bio mlad i scena je bila živa i nepredvidivo raznovrsna; imena koja su tada dominirala klubovima kasnije su preuzela velike dvorane, a danas su za nas toliko visoko po važnosti u istoriji muzike, da nam je pomalo nepojmljivo da su ikad bili u malim klubovima(Velvet Underground, Pink Floyd, Grateful Dead, Sly and the family Stone i mnogi drugi).

Vjerovali ili ne Van Gogh -oooh!- će ovog ljeta biti hedlajneri, dakle jedan od vodećih izvođača, i na Lake festu i na Sea Dance festivalu, kao da je vrijeme stalo i čak vratilo se unazad- jer taj bend je odavno prešao zenit svoje popularnosti, tačnije važnosti. Treba li potcrtati da već puno godina isporučuju (neopravdano) pretenciozne, nerijetko dosadnjikave i još češće praznjikave koncerte na kojima nema iskrenosti nego samo foliranja na stejdžu, da ne govorimo o tome kako niko (anyone??) ne pamti kad su zapravo objavili relevantan album sa bar par pjesama koje imaju smisao (u prvom redu se to odnosi na Đuletove tekstove).

Nego ajde da vidimo šta nas to još očekuje, po mogućnosti zabavno i uzbudljivo, na pomenutim festivalima, ali i na BEDEM festu:

Kulturni centar Novi Sad i Kulturni centar Kotor su se ujedinili u želji da jedan od najznačajnijih festivala na polju sažimanja poezije i muzike iz Novog Sada pokrenu i kod nas. Ovo je već drugi put da se s istom namjerom i istim entuzijazmom Poezika seli kod nas. Prije dvije godine se radilo o jednovečernjoj smotri poezije i muzike koju su ispunili Isidora Milivojević i Miloš Zubac, dio Prkosa Drumskog koji kao da je u sebi sažeo poetiku Poezike, što nije previše pretenciozno reći ako uzmemo u obzir da je baš zbirka poezije Miloša Zubca bila ta koja je dala ime festivalu. Pored članova Prkosa Drumskog, benda koji je rasut, ali ne i ugašen, gost 'poezične' kotorske večeri bio je i Adem Gušić sa svojim bendom (jer nakon pet albuma se čini da projekat i nije baš dobra odrednica) Izae iz Dubrovnika.