Dok se približavam kraju prvog preslušavanja, stvari mi se polako razjašnjavaju pred očima. Za razliku od Bad Music Boogaloo festivala o kome sam pisao OVDE na kome se muški polni hormon testosteron osećao u vazduhu, ovo je muzika koju pokreće ženski polni hormon estrogen. Na prvi pogled čudno, jer Greg Gonzalez (autor pesama, pevač i gitarista grupe) je nesumnjivo muškarac, ali oni koji se malo bolje razumeju u fiziologiju znaju da svaki muškarac u svom organizmu ima i estrogen, naravno, u mnogo manjim količinama nego žena. Ne samo da ga ima, nego i utiče na njegovo ponašanje. Uprošćeno, testosteron izaziva agresivno ponašanje, estrogen ga inhibira. I ne samo to, kod muškarca testosteron pojačava seksualni nagon, ali tek uz prisustvo estrogena.
Ako ste slušali muziku CAS-a, jasno vam je da Gonzalez izgleda ima nivo estrogena viši nego što je to uobičajeno kod osoba muškog roda (i glas mu na prvi pogled zvuči kao da peva žena), iako mu ni testosterona ne manjka (dokaz – brada – sekundarna polna karakteristika). Dakle, da ne ulazim dalje u žensko-mušku fiziologiju, da ne bih navukao na sebe gnev militantnih feministkinja koje takve stvari, koje ukazuju na različitost uloga polova, ne priznaju, samo ću reći da je muzika CAS-a estrogenska – neagresivna toliko da su za nju Sade, Mazzy Star i Cowboy Junkies žestoki rokenrol. Što to, kako mi govori moj ukus, ako se previše konzumira prelazi u dosadu, to je samo moj problem. Ne tako veliki, jer ta dosada je ona prijatna, mazna dosada.
Teško je i nepotrebno pričati o svakoj pojedinačnoj pesmi (ima ih deset) jer sve vrlo liče jedna na drugu, ali bih se osvrnuo na poslednju „Young & Dumb“ (Mlade i glupe) koja je provokativna i po naslovu i po sadržaju. Samo je muzički potpuno neprovokativna i sasvim u skladu sa ostalim pesmama. Reči idu ovako (u mom prevodu): „Crni ruž, izblajhana kosa, kratke čarape, majica do pupka, šorc od džinsa. Dobro znam da si ti svetica zaštitnica oralnog seksa(on to “oralnog seksa” kaže sasvim eksplicitno “ of sucking cock” – napomena prevodioca koji je rešio da ostane pristojan, zbog dece i mame, ako pročitaju!), senjorita, preljubnica si, bogami i ja sam! Želiš da ideš tamo gde su devojke mlade i glupe i napaljene, tamo gde gole igraju na ulici. Vozim tvoja kola ka plaži sa ovom pesmom na ripitu, pokazala si mi, vozim tvoja kola sa ovom pesmom na ripitu, o, draga. Srce mi lupa k’o ludo dok te gledam kako se ljubiš s njim na mojoj gitari, lažiram suze prskajući se pištoljem na vodu. Dobro znam da si ti svetica zaštitnica oralnog seksa, senjorita, preljubnica si, bogami i ja sam! Želimo da idemo tamo gde su devojke mlade i glupe i napaljene, tamo gde gole igraju na ulici. Vozim tvoja kola ka plaži sa ovom pesmom na ripitu, pokazala si mi, vozim tvoja kola sa ovom pesmom na ripitu, o, draga.“ Ovo se feministkinjama sigurno neće svideti. Opet taj testosteron pomalja svoju ružnu glavu! Bilo je sve lepo, nežno, meko, toplo, sa stihovima tipa: „your lips, my lips, apocalypse“ (pesma „Apocalypse“), lepo se ukurvio Greg Gonzalez, i onda, na kraju, ipak isplivao stari dobri muški šovinizam. Mnoštvo devojaka koje obožavaju Grega ga nije primetilo tako zamaskiranog u nežnu muziku ili im se taj mačo fazon sviđa? Je l’ se to “macho attitude” ponovo pojavljuje na sceni, ovoga puta u puzajućoj varijanti? (niko nije tako lepo i nežno otpevao “sucking cock”). Čuli smo za puzajuće diktature (šta čuli – pa živimo u njima!?!), izgleda da sada prisustvujemo rađanju puzajućeg mačizma!
Kako će se dalje razvijati karijera Grega Gonzaleza i njegovih Cigarettes After Sex, koja je počela sasvim neprimećeno 2011-te da bi iznenada eksplodirala 2015-te na Jutjubu kroz milionske preglede što se pretočilo u rasprodatu svetsku turneju, to ćemo tek da vidimo. Nekako je Grag Gonzalez ukačio „zeitgeist“ generacije milenijalaca, posebno njenog ženskog dela. Da li će odrastanjem te generacije njegova muzika zadržati privlačnost koju sada ima i za sledeće generacije teško je reći, mada mi se čini da je period hormonskog disbalansa u kome su se našle mlade generacije u eri političke korektnosti počeo da prolazi, samim tim Gregove šanse rastu.
Neću da budem prestrog sudija, pa ću posle petog preslušavanja reći da mi se muzika CAS-a čak i sviđa – ne iritira nimalo, sve je lepo posloženo, prijatno, uspavljujuće, ništa ne štrči. Za neke trenutke sasvim dobar soundtrack. Što se nas, muškaraca u poznijim godinama tiče, nije baš za seks (za te svrhe preferiramo soul), ali jeste za afterseks. Bar dok, kako to već tradicionalno biva, pre nego što dogori ta cigareta, ne zaspimo.
Ocjena: 8.0/10
