Razdragani punk uvijek počne iznenada, neki ležerno zadati ritam odvuče u pjesmu i razbije se sve iznutra, da ništa ne smeta širenju zvuka. Pjesma „Fill the Void“ se „razbacuje“ neopterećena zidovima, ritam je gotovo ujednačen sve vrijeme, ali ima svoje duge odbljeske, i ubrzanje poslije posljednjeg refrena koje je slično slobodnom padu; gitara pravi simbolična kruženja, djeluje nelomljivo i pomalo ljuto. Kažem punk, ali na pragu najboljeg od popa po zaraznosti i prijemčivosti, po kombinaciji strofa, refrena i dramatizovanju u posljednjem vokalnom segmentu. Na desnom krilu stadionskog roka po glamuroznosti i punoći zvuka. Na lijevom krilu bazične psihodelije po sadržaju. Ni u žanrovskom smislu im nije smetala omeđenost.

ESC Life zvuče žustrije nego na prošlom albumu, zvuče bolje, samosvjesnije, i imaju razloga za to. Na planu simboličkog kretanja kroz pjesmu, ništa postaje sve, vraća na početak, u prazan prostor mogućnosti. Taj njihov nihilizam nije negativan, naprotiv. U njemu se uživa jer nije odricanje, samo je priklanjanje boljem. Nešto kao radna površina za novi početak. S druge strane može biti i kritika, budući da zvuči pomalo lično i upire prstom na bezvolju, što se ipak ne podudara s instrumentalnim (nadmoćnijim) dijelom pjesme.

“Fill the Void” pomalo zvuči kao da je prošla filter osamdesetih po utisku koji ostavlja nakon slušanja, ali u produkcijskom smislu je itekako iz ovog doba, posebno kad se uporedi s njihovim prošlim albumom koji je u prvi plan stavio atmosferu žive svirke, pa ova prečišćena verzija nosi sa sobom i djelić zvučne svježine. Bez sumnje imamo jedan od najboljih singlova ove godine, pa s pravom očekujemo album kog se ta jedna pjesma neće postidjeti.

I Remedy, čini se, idu linijom poznatog, a obnovljenog. Kao da su izrasli iz suptilne buke sudara osamdesetih i devedesetih, s jakim ritmičkim podizanjima, upadljivim odskakanjima iz ritma u korist zvučne estetike. Kod njih se gitare bukvalno zaoštravaju u pjesmu „Fix It“, da bi utisak neke tuposti na istom planu bio u sljedećoj „Steambath“, vjerovatno povučen bas linijom koja se guši sama u sebi (što zvuči kao nešto što bi moglo da bude naporno za ponovna slušanja, a nije, čak je i gušenje pjesničko, ne bukvalno). Sjajna završnica ove druge pjesme .

Kombinacija sentimentalnosti i neke hladnoće u pristupu je, čini se, i inače obilježje ovog benda, buka koja se razlaže simptomatično i nekontrolisano.

Ovo izdanje najavljuje album benda ESC Life, dok je za Remedy dodatak uz album „Cool“ koji se pojavio krajem avgusta.