Od trenutka kada duvači uduvaju svoj prvi mlaz, pjesma kao da dobija mlazni pogon, nošena spiritualnošću i ljubavlju, te potpunim predavanjem lirskog subjekta, ali i samog autora koji priznaje svoju ovisnost o opijatima. Opojna, narkotična, hipnotička muzika osvaja slušaoca, isto kao na prethodnim ostvarenjima J. Spacemana, kako u pomenutom tako i u kultnom bendu Spacemen 3. To je ostala konstanta, kako što je konstantan i kvalitet njegovih kompozicija.

Fascinantno je kako zvuče svi ti instrumenti, duvači pogotova jer za njihovim dovoljno uvjerljivim i punim zvukom je (kako kompozitor kaže) najduže tragao - sve se doima kao pravi, dugotrajni studijski session bar desetorice muzičara. Tako su i snimani Spiritualized albumi ranije, pa je neslućen napor i mukotrpan rad mjesecima na spravama koje Džejsonu nisu bile do kraja poznate, kako bi zaokružio započete ideje, odsvirao i nasnimio sve zamišljeno.   

Rezultat je, ponovimo, impresivna struktura, tekstura, izvođenje i udar na čulo sluha, nalik nemalom meteoritu koji se sudari sa energijom recipijenta, tj. slušaoca. Eho tog spektakularnog susreta i jeste neka vrsta narkoze, ali bez gubljenja osjetila. Naprotiv, čula postaju istančanija, intenzivnije osjećamo i pjesmu i kosmos oko sebe. Zato ovo nije samo space soul ili space rock singl koji je obilježio prošlu odnosno prethodne dvije sedmice, niti samo mjesec juni – ovo je jedna od Pjesama godine.