da sam žena patrijarhata

-samo pričamo-

umijesio bih kiflice,

oribao lavabo

sjeo da zapalim cigaretu

mislio bih kako je dobro

što su me zaobišle važnije stvari

velike odgovornosti

mislim da to čak i ne postoji –

kažeš

takve žene su sigurno neki ludaci

kuća je očišćena – nastavljam

pater familias, big other, otac označitelj

je legao poslije svog rada

u noć svog odmora

sama sjedim pored peći

i mislim:

samo ovako do smrti

samo ovako do kraja

strijepim

da ovakva idila

neće trajati u nedogled

da će me život natjerati

da obučem pantalone

uzmem stvar u svoje ruke

radim za novac

a ne za izdržavanje

i ljubav

samo ovako do kraja

među šerpama i loncima

pitama i kiflicama,

samo bez teškog rada

i odgovornosti i zahtjeva zajednice

i krivice zbog finansijskog nedoprinošenja

samo udovoljavanje stereotipima zajednice

blagonaklona ljubav i

odobravanje komšinica

ja svom čovjeku – govorim hipotetički

ne bih nikad zucnula ni riječ

hranila bih ga voćem

i vitaminima i brokolijem

samo da što duže traje moja idila

patrijarhata

samo da me život ne natjera

na mušku odgovornost

muškarci...

-ovo sad govorim kao žena, nježno-

muškarcima toliko toga može slomiti kičmu

toliko obaveza, zahtjeva zajednice

ratovi, svjetska previranja

nešto što se zove berza

ja o tome slušam na televiziji

i znam da bi mene na nekom titaniku

strpali u čamac

da bi me u nekom ratnom okršaju

pustili da u koloni brzo pređem

u bezbjednost

ja sjedim u kući

dok se svijet raspada

napolju kao da pada snijeg

i kroz dimnjak kulja bijeli dim

pravim pitu od jabuka

od višanja

korpice

vanilice

bugarske ruže

vasinu tortu

reform tortu

noću pišem poeziju

u pjesmama moj lirski subjekt

nema svoj glas

svoju supstancu

ja sam žena – sjena

žrtva istorije
'sablazni koja traje deset
hiljada godina'

dominacije muškaraca

ja sam ’ludača na tavanu’

mene iz sanjarenja

budi zvonce na šporetu:

onda sakrijem svoje pjesme

kao emili dikinson

brižljivo 
poravnam stolnjak

očistim sto

naoštrim olovke

uzdahnem:
ipak

samo neka ovo potraje,

ova bezbjednost

roditeljski krevet patrijarhata,

samo da me zaobiđu važnije stvari

• Vladimir Vujošević je tridesetogodišnji autor iz Podgorice. Završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Izbjegava govorenje u javnosti. Zatrpava se silnim interesovanjima. Prvi put objavljuje poeziju mimo svog bloga.

Odabrali smo spotove koji su se svojim kvalitetom i specijalnošću izdvojili u prethodnih par sedmica, među kojima nije objektivno veoma slab spot Beyonce za “Hold Up”, ponajbolju pjesmu sa njenog aktuelnog, hvaljenog albuma. Neki neuporedivo manje poznati muzičari snimili su vrhunske spotove, poput američkog singer-songwritera Cass McCombsa koji je nakon “Medusa's Outhouse” jednako dobro ako ne i bolje ekranizovao singl "Opposite House". Sia ne odustaje od saradnje sa najtalentovanijom mladom plesačicom danas, a Mišel Gondri je počastio mister Vajta, a i sve nas, stvarno simpatičnim poklonom. Povrh svega Rošin ponovo oduševljava.

Inserti iz dokumentarca o Oasis, jednom od najvoljenijih britanskih bendova ikada, izgledaju odlično, a ekipa koja potpisuje produkciju je za respekt, posebno Asif Kapadija koji je režirao nagrađivani dok. film o Ejmi Vajnhaus. Fama oko supergrupe koju su predvodila temperamentna braća Galager, bila je veća i od fame oko Ejmi, iako to možda ne znaju (naj)novije generacije. Štaviše, u najavi se pominje vrlo diskutabilna fraza “najveći bend posle Bitlsa” što se ipak može odnositi na ogroman broj fanova i slavu koju su imali tokom devedesetih, naravno manje na muzičko nasljeđe. O tome kako su se popeli na tron brit-pop scene i ekstremno burnim godinama poslije govori film sa savršeno izabranim nazivom – “Supersonic”.

“Jesus Alone” prva je pjesma s novog Kejvovog albuma u kojoj ponovo pokazuje kako je prije svega pjesnik i propovjednik a potom muzičar i, ako to nije nesuvislo reći, rock umjetnik. Kompletan “Skeleton Tree” i proces stvaranja njegovog šesnaestog albuma, na kojem će se naći svega osam numera, kamerama je ovjekovječio tim po vođstvom Endrju Dominika, reditelja sa kojim su Kejv i Elis sarađivali već nekoliko puta.

Voren (Elis) diriguje gudačima koji kroje sumornu atmosferu, klavir dodaje obola utisnutom bolu i zgusnutoj tuzi. U svemu je prisutna Nikolasova lična tragedija koji je sredinom prošle godine izgubio maloljetnog sina, stradalog nakon pada sa litice. Znajući to ova pjesma se sluša mnogo puta, sa još više pijeteta.

“Grantchester Meadows” manje je poznata pastoralna pjesma Rodžera Votersa sa albuma “Ummagumma”, inače nebrušenog dijamanta u impozantnom muzičkom opusu Pink Floyda .

U najavi za box set “The Early Years 1965 – 1972” koji čine čak 27 diskova, a na kojima će se naći i neke ranije neobjavljene pjesme i video snimci, slušamo nešto drugačiju verziju sa istom, idiličnom atmosferom koja umiruje i treptaje leptirovih krila, sa očaravajućim cvrkutom ptica u pozadini.

Miljenik muzičke redakcije Stereo Art magazina osvaja drugim singlom sa albuma “Ape In Pink Marble” koji fanovi iščekuju s nestrpljenjem. “Saturday Night" je suptilna serenada, asocira na prisni ljubavni zagrljaj koji ne prestaje, ali samo što nije.

Ako je suditi po ovoj i nedavno objavljenoj “Middle Names” možemo očekivati intiman i delikatan LP u neku ruku egzotičnog singer-songrajtera koji je ove godine po prvi put nastupio u Hrvatskoj. Pitanje je samo da li će biti psihodeličnih začina u ostalim pjesmama, kao na nekim prethodnim pločama, a to ćemo saznati 23. septembra. Novi album na kojem je Devendra sarađivao sa istom ekipom zaslužnom za "Mala" izlazi za uglednu etiketu Nonsuch Records u kojoj se nalazi pomno odabrano društvo muzičara: Conor Oberst, Mariza, Lianne La Havas, pijanista Brad Mehldau…