“Ostrvo pasa” sadrži sve stilske osobenosti voljenog reditelja koji je po ko zna koji put na jednom mjestu okupio impresivnu ekipu glumaca, u ovom slučaju glasova Edvarda Nortona, (miljenika) Bila Mareja, Tilde Svinton, Skarlet Johanson, Harvija Kajtela, F. Marej Ejbrahama, Džefa Goldbluma, Brajana Krenstona i mnogih drugih.
Na muzičkoj mapi Balkana najteže, i to bez nekog dobrog opravdanja, dođemo do Makedonije. Zato se događa da propustimo izuzetne bendove kao što je SoundEdge iz Skoplja. Njihov prvi singl s albuma „Volume 1“ je dobio oficijelni video i novu priliku da se nametne.
Završna faza ljeta, konkretnije sam kraj avgusta i prva polovina septembra bila je puna video radova renomiranih muzičara, do te mjere da neke spotove nismo ni uvrstili na spisak koji slijedi, između ostalih ni ekstravagancu koja je prevazišla čak i razinu na koju nas je Bjork navikla - umjesto ipak artificijelnog “The Gate”, odlučili smo se za “Notget”, jedan od impresivnijih spotova u vanrednom video katalogu islandske dive, koji se priljubio vodećoj trojci koju čine St. Vincent, Radiohead i electronic dance duo Justice. Listu naj video klipova ovog ljeta upotpunili su i Depeche Mode, Beck i Majli Sajrus, od onih najpoznatijih imena.
Književna kolonija na Čelobrdu uskoro će ugostiti Darka Rundeka, Marka Šelića poznatijeg kao Marčelo, Maju Cvetković iz benda E-play, Nebojšu Simeunovića iz grupe Dža ili bu, Dina Kapetanovića iz benda Autogeni trening i Sašu Antića iz splitskog sastava TBF, kao pisce iz domena popularne kulture, a u periodu od 25.septembra do 10.oktobra u koloniji će boraviti i književnici Faruk Šehić (BiH), Zvonko Karanović i Vladimir Jovanović (Srbija), Zoran Pilić i Asja Bakić (Hrvatska) kao i pjesnikinja Dragana Tripković (CG). Poseban gost biće novinarka N1 televizije i medijski aktivista – Una Hajdari.
Dugi, nježni gitarski uvodi su predivne predigre, i kad im dodaš nešto kao eho što će da dovede do uključivanja udaraljki, dobiješ atmosferu u kojoj je sve prihvatljivo. Istina je da pjesma „Svaki dan“ zvučala napeto, kao da će u svakom trenutku da se okrene naopako, da će da se upusti u agresiju, a to će se dogoditi negdje u posljednjoj trećini, kad se gitara upusti u transgresiju - najprije prepusti nečemu što liči na davljenje, pa tek onda u trk, nalik na bježanje, da bi izlazak iz pjesme bio nježno, postkoitalno maženje pred san. Način na koji se bubanj ne može ignorisati je majstorska igra, i to kakva, kao i efekti koji se provlače da upotpune doživljaj. Mogu biti disanje, mogu biti jauci, a ponekad i nešto slatko, „prljavo“ što se šapuće prije nego se ugrize za jezik. A i vokal se uglavio u igru, nema podizanja glasa, već se kombinuju šaputanja, recitovanja i „govorenja“. To je priča o ljubavi, tako da se ovdje ne skreće s teme.
Ovo je možda i najbolja verzija podgoričkog benda Vrpca, u produkciji Filipa Ferdinandija koja je pjesmi dodala oreol istančane, progresivne izvrsnosti.
Potpuno svjež dvojac Milutin i Danilo Marjanović, pod imenom Babaduh, silovito nameću ljubiteljima rock muzike svoju prvu pjesmu. Momci iz Svrljiga potpisuju svaki segment pjesme, od ideje do realizacije, i čini se da se dugo radilo na istoj. Pomalo naporano sukcesivno objavljivanje pjesama može da u međuvremenu pali i gasi interesovanje za ovaj bend, a s druge strane su neki izgradili cijelu karijeru na taj način, pa da vidimo šta će se dogoditi.
