Kastanjete i španska gitara na početku “Selfish Love”, obećanje strasti koja pulsira od starta slatkastog ljetnjeg singla sa trećeg albuma superiorne britanske pop pjevačice. Posesivnost, nevjera u naznakama, sebična ljubav koja silazi s uma, to je tematski okvir romantične pjesme sa žaokom. Za razliku od nje spot je mnogo opasniji, prethodi nedavno prikazanom “Midnight”, u kojem Džesi “pokušava da pobjegne od nečeg što je učinila ili joj je učinjeno”, a sada saznajemo da je zločin iz strasti, kako smo i slutili, počinila sama protagonistkinja. Ako se gledaju jedan za drugim čine veoma upečatljivu, glamuroznu cjelinu snimljenu na obali i ulicama Majorke, a isto tako pjesma koja je prva objavljena, ova niže, dobija dublje značenje ako se sluša kao nastavak tragične ljubavne priče, post festum.
“Pjesma „Living in the City“ je instant klasik”, piše Strajnić u nadahnutoj recenziji jednog od albuma godine čija je autorka kao kakva portorikanska Patti Smith koja sreće Lucindu Williams u nekom velegradskom pabu, pa nastavlja:” Kao da je nastala kad i sve velike pesme, još tamo negde šezdesetih”…ili možda sedamdesetih, negdje u Njujorku a ne u Nešvilu u koji se singer-songwriterka Alynda Segarra zaputila prateći svoju inspiraciju (iako su i u Nešvilu nastale mnoge velike pjesme i u tom periodu, da ne bude zabune).
Hurry For The Riff Raff su snimili izuzetan album koji otvara ovaj hit singl, a u spotu koji ga prati pojavljuju se sve same urbane Portorikanke, logično, jer u pitanju je pametan konceptualni album o Portorikancima – u Njujorku. “Zavodljivost i poželjnost grada zastupaju slatki kao med ženski prateći vokali; dok Alynda kuka kako je život u gradu težak, oni nam ipak sugerišu da taj život ipak ima i svojih čari”, lijepo je to formulisano u pomenutoj recenziji albuma koji će se vjerovatno naći na listama najboljih ove godine. Baš kao i sama pjesma. Klasik koji nas vraća u "bolju prošlost"...
Za drugi singl sa septembarskog albuma “Concrete and Gold” Dejv Grol se okušao kao režiser, priklonivši se trendu muzičara koji to sve češće čine. “The Sky Is A Neighborhood” se ne uklapa baš najbolje u metaforičku najavu frontmena koji je izjavio da je novi, deveti album Foo Fighters nešto “kao da Motorhead svira Sgt. Pepper” i to zahvaljujući Gregu Kurstinu, producentu koji je sarađivao sa najvećim zvijezdama današnjice (Adele, Sia, Pink, ali i Beck-om i Lili Alen), zbog njegovog “osjećaja za melodije i aranžiranje”. No, nova pjesma jeste producirana tako da FF zvuče kao bend koji u svom podrumu probaju, ali se onda brzinom svjetlosti transportuju u studio u kojem aranžman nije više bazičan nego raskošan. Raskošna je i posveta geniju kakav je Nikola Tesla, u kratkom kadru u kom se kristalno jasno vidi lik zvjezdoznanca za sva vremena. Ova pjesma je inspirisana nebeskim tajnama i takoreći treptajima kosmosa, iliti tajnama kosmosa i treptajima nebesa - sjajem zvijezda koje je autor, kako kaže, zamislio kao mjesta koja su puna života. Univerzum svjetlosti nasuprot mraku koji nas zasljepljuje na našoj maloj, možda i minornoj, vječno nemirnoj planeti. Jednim od beskonačno mnogo mogućih svjetova?
Hope Sandoval singlom “Sleep”, sasvim u skladu sa žanrovskom odrednicom dream pop u koju njenu muziku najčešće svrstavaju, najavljuje kratko EP izdanje, sa samo tri pjesme, od kojih je jedna dobro poznata fanovima, akustična verzija pjesme “Let Me Get There”na kojoj pjeva i Kurt Vile – koju smo prošle godine proglasili (čarobnim) duetom godine. Pored te dvije numere novi EP čini i “Son of a Lady”, dok će se na vinilnom izdanju naći još jedna pjesma.
Osovina benda čiji je puni naziv Hope Sandoval and The Warm Inventions su nekadašnja (i sadašnja?) pjevačica Mazzy Star i Colm Ó Cíosóig, nekadašnji (i budući?) bubnjar još jedne kultne grupe – My Bloody Valentine. Njihova kreativna hemija prošle se godine ovaplotila na više nego kvalitetnom psihodeličnom i sanjalačkom albumu “Until the Hunter”, a EP naslovljen “Son of a Lady” je u sličnom, iako instrumentalno pročišćenom mikrokosmosu.
“The May Queen” je novi singl muzičkog šamana Roberta Planta, do dana današnjeg jednog od najboljih rok vokala (ikada). U svojoj 68. godini nekadašnji pjevač Led Zeppelin-a snimio je 11. solo album, ponovo u pratnji izvanrednih muzičara koji čine grupu The Sensational Shape Shifters. Poslednji Plantov album nije objavljen tako davno, prije tri godine, kada se “ lullaby and... The Ceaseless Roar” našao među najboljim muzičkim ostvarenjima 2014.
Na novom albumu, koji sadrži 11 pjesama i na kojem će se pojaviti i pjevačica Krisi Hajnd, ponovo ćemo čuti niz egzotičnih instrumenata, mahom udaraljki, a na istom će svirati i nama nepoznati violončelista iz Albanije, na čak tri numere, vjerovatno da bi obogatio ornamentiku kompozicija u duhu world muzike čije motive, najčešće iz Afrike i Azije ali i tradicionalne muzike Sjeverne Amerike, Plant uspješno inkorporira u rok obrasce već dugi niz godina.
Čekamo turneju 2018. godine da saznamo stiže li negdje bliže Balkanu, ili će možda ponovo ovdje nastupiti, budući da su do kraja tekuće najavljeni samo koncerti u Velikoj Britaniji.
Srce Sarajeva osvojio je Džon Kliz, jedan od omiljenih komičara i član legendarne britanske družine Leteći cirkus Montija Pajtona, koja je u istoimenoj TV seriji revolucionarno pomjerila granice humorističkog i satiričnog, ali i pristupa komediji na televiziji, a posle i na filmu. Primajući počasnu nagradu, čuveni glumac je kazao da “nikada više nismo trebali komičare nego danas”, našalivši se da ne zaslužuje da bude u društvu Roberta de Nira i Stivena Frirsa, koji su istu nagradu osvojili prošle godine. Ove godine počasna nagrada SFF-a pripala je i slavnom reditelju Oliveru Stounu, čiji je višesatni dokumentarac “Intervju sa Putinom” osvojio srca publike, dok je “Žaba” najdraži igrani film gledalaca Sarajevo Film Festivala.
