Blog
ŽMIREĆKI
Svi su moji dosadašnji albumi bili na neki način tek slučajne kolekcije pjesama, koje bi ušle na album možda zato što bi se nekome iz benda na probi jako svidjela stvar kad ju zasviram u pauzi, ili zato što je pjesma dugo stajala u ladici, a ja sam mislila da je baš dobra, ili upravo suprotno, zato što je pjesma možda bila najfriškije napisana, pa je emocija bila još vruća i silno željela izaći u svijet. Kako god, uvijek je to bio neki random skup pjesama iz više životnih perioda, koje bi se našle na istom izdanju spletom vanjskih okolnosti.
KADA PREĐEŠ SAVSKI MOST
Ne znam koliko pjesama mogu napisati o Savi i nasipu. Volim rijeku, živim blizu, često šećem obalom. Za one koji nisu iz Zagreba, skica: pored pješačkog Savkog mosta je okretište tramvaja i veliko autobusno stajalište na kojem stoje linije prema raznim dijelovima grada i predgrađa. Tramvaji koji se ne okreću ovdje, kao na primjer linija broj sedam tj. „sedmica“, produžavaju dalje, u Novi Zagreb, preko susjednog, Jadranskog mosta.
PLUS 40
Čim sam napisala "Plus 40", znala sam da će to biti pjesma koja otvara sljedeći album (koji se tada ocrtavao tek u naznakama), jer govori o svemu o čemu se zapravo radi na ovom albumu: o starenju, prolaznosti, dezorijentiranosti, osjećaju gubitka i, u konačnici, borbi da se zadrži ipak neki osjećaj vrijednosti postojanja.
Zbog toga je morala započeti samo mojim vokalom koji viče prvi stih u praznom prostoru, sam i bez orijentira, da bi se nakon toga odjednom ipak materijalizirao bend i pridržao ga, kao što me i u stvarnosti i bend, i glazba općenito, pridržavaju i orijentiraju u ovom praznom prostoru u kojem živimo.
Nema praznika koji nismo uspjeli da obesmislimo pokušavajući da se izdignemo iznad drugih ljudi i sopstvenih mogućnosti. Tako i ovaj današnji, koji je trebalo obilježiti svake godine novom borbom, novim osvješćivanjem neosviješćenih, akcijama i tribinama, časovima istorije i zahvalnošću onim ženama što su nas rodile i učinile nam život podnošljivim, a posebno ženama koje su se usudile da svojim kćerima usade svijest o ravnopravnosti. A svi ti odlasci kod frizera, večere i ruže, sva ta „jedan dan u godini da i ja dobijem slobodno“, sve su to znaci da ta ravnopravnost nije otišla dalje od prilike da glasamo (ponekad i bez konsultovanja), da se obrazujemo (ali nam ne gine kutlača), da na posao možemo ljeti nositi suknju i sandale (dešava se da se i to obije o glavu nekim ženama, evo samo ovaj aktuelni skandal s predsjednikom male opštine u Srbiji).
