Recenzije

RECENZIJA: Ray Davies - Americana

Rate this item
(0 votes)

I najengleskiji Englez od svih Engleza, rođeni Londonac Ray Davies, vođa grupe The Kinks, rock legenda, je snimio album pod nazivom „Americana“. Na prvi pogled to je iznenađenje, ali kad se ima u vidu da se i muzika Kinksa, kao uostalom i ceo rokenrol zasniva na američkoj muzici, da su Kinksi još tamo od kraja sedamdesetih više nastupali po SAD, nego po Britaniji, i da je Ray Davies u dva navrata živeo u Americi, osamdesetih u New Yorku i u skorije vreme u New Orleansu, sasvim je razumljivo zašto je to učinio. Uostalom, kako sam priznaje, uvek je bio opčinjen Amerikom, čak i kad mu ova nije uzvraćala istom merom. Kinksima je sve do pred kraj sedamdesetih bio zabranjen nastup u SAD (sindikat muzičara!) a u New Orleansu je ranjen u nogu u svojoj kući pri pokušaju pljačke. Da vidimo sad šta Ray Davies podrazumeva pod nazivom “americana”? To je interesantno pitanje, jer očigledno, vrlo su različita mišljenja o tome šta je “americana”.

Rate this item
(0 votes)

Nakon svakog preslušavanja mini izdanja „1000 zašto 1000 zato“ nikšičkog benda Punkreas, nisam se mogla oteti utisku (a kasnije sam prestala i da se trudim) da mi je upravo kroz slušne kanale prošao najbolji navijački album svih vremena. I nema to veze s prvom pjesmom „El Hijo Del Viento“ koja počinje duvačkom sekcijom, nastavlja u jednoličnom, ali žustrom ritmu, u čijem je fokusu prodorni vokal i horsko napjevavanje, te priča o Klaudiju Kaniđi i njegovim nesportskim aktivnostima. Pjesma je puna divljenja i osude. Divljenja čovjeku koji je, uprkos tome što je bio od onih koji se suprotstavljaju autoritetima, ušao u legendu, te živio na svoj način, ali i osude zbog istog, jer granica njegovih mogućnosti ne bi postojala.

Rate this item
(0 votes)

Album je snimljen u RCA studiju u Nashvilleu (gde bi drugde!), producent je bio Dave Cobb (ko bi drugi!) a pedal steel gitarista Robby Turner je trenutno najtraženiji studijski muzičar u Nashvilleu. Pitajte Sturgilla Simpsona i Yelawolfa, repera iz Alabame. Zanimljivo je da su Turnerovi roditelji od ’46-te do ’48-me svirali steel (otac) i ritam gitaru (majka) u Drifting Cowboysima Hanka Williamsa. Iver ne pada daleko od klade! Najbolji mogući uslovi i najbolji mogući saradnici su posledica situacije u kojoj se posle uspešnog prvog albuma nalazi Stapleton: kratkorečeno, ima se – može se!

RECENZIJA: Nellcote – „Surrender” EP

Rate this item
(0 votes)

Već je i nakon dva singla (ovdje govorimo o novoj fazi, nakon jednogodišnje pauze) bilo jasno da su neki od ključnih elemenata poetike zagrebačkog benda Nellcote meditativnost, mračnost i prizvuk molitve. No, koliko se u pjesmi „If Only They Could“ usamljenost gasila udvajanjem glasova, toliko ovdje udvajanje i horsko napjevavanje više liče na odjek, na nešto što se odbija o tvrde površine i vraća junaku pjesme „So Long, My Friend“, pa se postojanost samoće se time udvostručuje.

Spotovi


STEREO Art Magazin
Regionalni popkulturni magazin

Impressum

Urednici:      Dragana Erjavšek
                     Novak Govedarica
Saradnici:   Olja Knežević
                     Boris Fatić
                     Srđan Strajnić
Logo:           Uroš Stanojević
Powerd by : ChoDex Studio